Iva Lulić rođena je 1979.god. Diplomirala je povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Profesionalno se bavi fotografijom od 2006.Članica je ULUPUH-a i HZSU-a. Godine 2012. dobitnica je ULUPUH-ove nagrade za najbolju mladu umjetnicu. Dosad je realizirala nekoliko umjetničkih projekata ( ˚Vile i vilenjaci Artusi˚ , ˚Svijet Artusa-Gorski kotar˚, ˚Krk-otok vila˚ , ˚Snoviđenja prošlosti˚, ˚Podravina između mitova i legendi˚ ) i značajan broj samostalnih izložaba ˚Krk – otok vila˚ je fotografski projekt inspiriran Krčkom legendom o zlatnoj vili koju su na otoku Krku sreli Matani, prvi stanovnici otoka. Ciklus od 40 fotografija snimljen je u proljeće ove godine na dvadesetak lokacija na otoku Krku. U projektu su sudjelovala otočka i djeca iz Dječjeg doma ˚Vladimir Nazor˚ iz Karlovca. Izložba je izlagana u Galeriji Decumanus u gradu Krku. Početni impuls projektu fotografkinja Iva Lulić pronašla je u životu, u emociji, u humanizmu - najvećim razlozima postojanja, u pridavanju značaja pojedinačnom, malenom, neprimjetnom životu, uzimajući ga i stavljajući ga u prvi plan. Ovijen u koprenu bajke, stavljen u netaknutu prirodu koja emanira, za one koji vide i hoće vidjeti, savršenu kreaciju za savršena bića - djecu. .. Iva u svom fotografskom radu ne koristi mogućnosti računalnih efekata, nego kao stari majstori analogne fotografije koristi svjetlo, prirodno i umjetno. Svjetlo ima elementarnu, oblikovnu ulogu u fotografiji. Ono je u svojoj prirodi, pa tako i u likovnosti, jedan od temeljnih činitelja percepcije. Osim u oblikovnom smislu Iva svjetlo koristi i kao sredstvo stvaranja atmosfere i značenja. Naglašava prirodu paralelnog, oku nevidljivog svijeta. Pažljivo pristupa inscenaciji prizora, brižljivo pazi na svaki detalj koncentrirajući se na elementarno u prirodi koja je okružuje, kao i na elementarno u materijalima kojima zaodijeva protagoniste. Figure vila pojavljuju se često u grupama od po tri, gradeći piramidalne, dijagonalne ili naglašavajući horizontalne i vertikalne kompozicije. Strujanje zraka (vjetra), ili pak njegovo mirovanje, također uspješno koristi u građenju kompozicija. … Fizionomije su joj nevažne, gotovo su skrivene, što pridonosi osjećaju i atmosferi tajanstvenosti. Ivin vilinski svijet je samodostatan, ne uključuje promatrača, prisiljava ga na distancu i postavlja strogu granicu između njih i nas, njihove prirode i naših kuća, ureda, trgovačkih centara… Fotografije na prvi pogled nose bajkovito – alegorijsku doživljajnu razinu, podsjećaju na Tolkien-ove literarno-scenske prizore, no one se tu ne zaustavljaju. Sadržaj i poruka su slojeviti i višeznačni. Pokazuju nam mlade protagoniste jednog stvarnog i nimalo bajkovitog svijeta, osvješćuju nam njihovo postojanje i, mogućnost humanog djelovanja, negirajući tako nužnost pasivnosti. Pokazujući stvarne krajolike, netaknute i čiste, ukazuju na bogatstvo ljudskog života i života prirode. Oživljujući legende koje su dio nematerijalne hrvatske baštine daju svoj doprinos znanju, humanosti i kulturi ovoga naroda. ( iz predgovora Mirele Duvnjak)