Metabolizam

Slikaricu Almu Čače zapazila sam prije nešto manje od desetljeća kad je izložila svoje zavičajne vedute i pejzažne slike malog formata, profinjenog pastelnog kolorita, odmjerene geste i lirskog ugođaja. I u tim slikama, kao i u ovima iz ciklusa Metabolizam, uočava se sklonost redukciji motiva, svedenosti na bitno i gestualnosti izričaja. Izložbom Crta koja spaja 2019. Alma je pokazala svu svoju radikalnost svođenja na minimalna likovna sredstva (crna akrilna boja na natron papiru), da bi iznjedrila ono što osjeća kao suštinsko, postojano i kontinuirano emitiranje životne energije koja svojim stalnim transfiguracijama izmiče samo jednoj definiciji (1).

U recentnom slikarstvu Alme Čače gestualnost i značaj slikarskog čina (akcije) sve više dominiraju i posve se uvjerljivo i prirodno razvijaju kao odraz njezina umjetničkog htjenja, temperamenta i metode rada. Tijek tog razvitka posljednje dvije godine pratimo u ciklusu "Metabolizam". Ono što je "začeto" prije nekoliko godina, a to je egzistencijalističko, doživljajno slikarstvo pročišćeno od detalja i boje, nastavilo je sazrijevati, nadograđivati se i ponovno se sporadično vraćati boji. U tom je razdoblju Alma razvila specifičan i prepoznatljiv slikarski rukopis. Njezina fascinacija golemim okomitim vapnenačkim hridima viškog zavičaja, njihovim strukturama oblikovanim prirodnim silama, složenošću, uslojenošću, kolopletu mijena i atmosfera koje se oko njih stvaraju; promeće se u filozofska promišljanja o čovjekovoj egzistencijalnoj, nutarnjoj dinamici, o sličnostima očitovanima kako u konstanti nestalnosti, tako i u čvrstoj ukorijenjenosti preobražavajući se u doživljaj i znak. Vladajući crtežom i gestom autorica uspješno transponira misaonost, vizije, predodžbe i doživljaje u ono što nazivamo apstraktnim ekspresionizmom ili preciznije apstraktnim pejzažem koji je polazište i izgovor za vlastitu poetiku proživljavanja drame, erupciju kontrolirane gestualnosti i nužnost stvaranja vlastitog estetskog otiska u vremenu.

Recentnim ciklusom Alma se otvorila novim mogućnostima i sve većim formatima, što joj pruža, osim slikarskog platna i uporabu drugih materijala poput plastičnih folija i laganih, netkanih prozirnih bijelih tkanina. Slike se na tim providnim, nježnim podlogama promeću u samostalne objekte "gledljive" s obje strane. Istodobno njihova preklapanja u prostoru čine veću cjelinu prilagođenu prostoru izlaganja čime postiže obilježja site-specific instalacije.

Razvoju i oblikovanju vlastita stila u gestualnom slikarstvu pridonose i samizdati (2) slikarski alati s kojima slikarica ostvaruje poseban odnos i postiže željeni trag i fakturu na podlozi. U svijetu u kojemu sve češće tehnologija značajno utječe i sudjeluje u stvaranju umjetničkog djela Almini alati, prirodi bliske i likovno zanimljive rukotvorine, pravo su osvježenje. Osim što utječu na likovnu metodu i postupak rada, vesele inovativnošću i plijene jednostavnošću, podsjećajući na minula vremena u kojima su ljudi bili povezaniji i s prirodom i jedni s drugima.

Svojim slikarstvom Alma izražava duboku odanost Komiži, Visu, Sredozemlju, Zemlji…

Mirela Vujević Duvnjak

______________________________

1 Iz teksta Tonija Horvatića uz  izložbu Alme Božanić Čače,  Crta koja spaja, 2019.