ŽELJKO BUBALO / Utočište, čežnja i ogledalo

U petak 30. lipnja u 21 sat, u Muzeju Grada Kaštela u kaštelu Vitturi otvorena je izložba "Utočište, čežnja i ogledalo" splitskog slikara Željka Bubala. Izložba je memento na Bubalov rad posljednjih trideset godina s ciljem predočavanja mijena u umjetničkom izrazu, u kolorističkom intenzitetu i u dinamici. Ipak, naglasak je na njegovim posljednjim ciklusima u kojima postiže snažan nagonski rukopis u složenim kolorističko - prostornim kompozicijama. Kao mladi slikar Željko Bubalo započeo je izgrađivati svoj slikarski izraz na temeljima zavičajnog nasljeđa moderne. Na metafizičkim i snenim vidovićevskim maglama, tonskim zemljanim ivančićevskim i pavićevskim paletama s primjesama pastelnih plavičastih i sivo-srebrnastih tonova. Krajem devedesetih godina prošloga stoljeća uslijedila je serija aktova obavijenih teškim, zgusnutim, mračnim i mlačnim atmosferama. Na tim slikama i dalje prevladava tamna gama sa sporadičnim i energičnim uplivima žute, crvene, zelene i modre. Znakovit je i ciklus posvećen motivu mačke iz istog razdoblja. Njegovo recentno slikarstvo baštini tradiciju europske i domaće ekspresionističke apstrakcije 50- ih i početka 60 –ih, ali i 80-ih godina 20. st. kada se nanovo pojavljuju ekspresivne tendencije i naravno povratak slici. Bubala povezujemo u prvome redu s protagonistima koji su se preko slikanja krajolika i figura postupno približavali slobodnoj apstrakciji, a istodobno i kao apstraktni slikari ostaju neraskidivo povezani s prirodom (Kaštelančić, Murtić). ( iz teksta Mirele Duvnjak) Željko Bubalo rođen je 1949. u Splitu. Diplomirao je 1974. godine na Pedagoškoj akademiji likovne umjetnosti u klasi prof. Ante Kaštelančića. Član je HDLU-a Zagreb i HULU-a Split. Živi i djeluje u Zavali (otok Hvar) i Splitu kao samostalni umjetnik. Hrvatska televizija snimila je 1993. godine dokumentarni film o njegovu radu. Njegove slike nalaze se u privatnim zbirkama te muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu.

( Mirela Duvnjak, viša kustosica)