Izložba Umjetnik – crta – posvećenje iz Zbirke crteža Gabriela Jurkića iz fundusa FMGG-Livno u Muzeju grada Kaštela.
5. 3. – 25. 3. 2021.

Franjevački muzej i galerija Gorica - Livno u svome fundusu čuva svakodnevne zabilješke Gabriela Jurkića, jednog od osebujnijih predstavnika simbolizma, kasne secesije i postimpresionizma u slikarstvu Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Jurkićeve studije i skice sačuvane su i svjedoče predanom i neiscrpnom istraživanju samozatajnog umjetnika, uglavnom poznatog po svojim impresijama prirodnih fenomena. U umjetničkoj zbirci na Gorici pohranjeno je oko 6000 crteža, skica i krokija. Na izložbi Umjetnik – crta - posvećenje iz 2007. godine predstavljen je samo mali dio toga crtačkog opusa. Crteži svjedoče o predanoj ljubavi i radu, posvećenju, o neiscrpnoj želji da se uhvati jedan trenutak, trenutak postojanja. Oni su predlošci, osnova za sva njegova umjetnička djela. Prikazuju tijek od početne idejne iskre i umjetnikove igre sve do konačne realizacije djela. Ovako veliki broj skica i zabilješki svjedoči o svakodnevnoj vježbi i nastojanju da se materija usvoji. Crtački opus Gabriela Jurkića temeljna je podloga njegova slikarstva a ujedno je znatno slobodniji i ekspresivniji segment njegova stvaralačkoga opusa.

Otkriće ove iznimne količine likovnog materijala te susret s već požutjelim listovima koje  je načeo zub vremena trenutak je ushićenja za svakog kustosa. Upravo ove zabilješke otkrivaju fragmente s poznatih umjetnikovih djela. Osobne slikareve zabilješke uvode promatrača ne samo u proces nastanka umjetničkog djela nego i u njegov radni kredo i njegovu osobnost. Pojedini crteži mogu se percipirati kao samostalna cjelina i neprocjenljivi su. Skice umrljane  bojom, presavijene ljudskom rukom i nagrizene vremenom ponekad su ekspresivnije i toplije od pojedinog završnog djela. One su „korijen“.

Zbirka crteža Gabriela Jurkića iz fundusa FMGG - Livno nije važna samo zbog opsežnosti likovnih zapisa, nego i zbog toga što predočava neiscrpno vrelo Jurkićeve crtačke inventivnosti. Iako su motivi podređeni realističkoj izražajnosti, raznorodnim crtačkim varijacijama, ostvario je zanimljive umjetničke ekspresije i dao je poetične akorde svojoj viziji. Jurkićeve crtačke interpretacije prikazuju proces njegove stvaralačke invencije, njegov evolutivni rast te nam približavaju umjetnikovu svakodnevnu misao i zaokupljenost koja ga je vodila kroz šezdeset godina intenzivnog stvaralaštva.

Iako je Jurkić poznat kao slikar klasične opredijeljenosti upravo crtački segment njegova stvaralaštva predočuje nam drugačiju sliku o njemu. Crtačka dionica prikazuje onu drugu stranu umjetnikove osobnosti: njegov slobodniji, neposredniji likovni duktus izgubljen u njegovim realističnim impresijama u kasnijoj slikarskoj fazi. Za ovu izložbu izabrana su djela nastala u studentskom razdoblju, što znači od 1906. godine, pa do otprilike 1960. kada polako zbog gubitka vida prestaje slikati. Radi lakše interpretacije podijeljeni su u nekoliko cjelina: portretne studije, povijesni ciklus , figuralne studije i skice, akt za vrijeme studija u Beču, skice krajolika, skice s Jadrana, sakralnu tematiku, skice veduta i životinja, skice ruku i ilustracije koje je često objavljivao u katoličkim časopisima. Iako se kaštelanskoj publici predstavlja samo dio izložbe Umjetnik – crta – posvećenje izloženi su crteži opet refleksija svih  umjetnikovih stvaralačkih faza i ciklusa. U pojedinim radovima iz ranijeg stvaralačkoga perioda najvidljiviji su utjecaji aktualnihumjetničkih prilika na prijelazu stoljeća. Prepoznaje se štimung secesije i simbolizma i nasljeđe zagrebačke šarene škole: plenerizam, vrlo slobodan duktus, svijetla paleta boja i raskošan kolorit.

Počelo Jurkićeva likovnoga istraživanja treba tražiti u njegovoj potrazi za Bogom, za ljepotom koju Jurkić otkriva u čovjeku, u vjeri, u svakodnevnom životu te ljepoti prirodnih fenomena. Izloženim radovima umjetnik se predstavlja uglavnom kao vrsan portretist. On svakom svom modelu pristupa veoma studiozno, ali i kontemplativno. Traži dušu svog modela a istovremeno  mu daje i dio svoje emocije. Impresije životinja, veduta, skice sakralne tematike i krokiji prirodnih fenomena prikazuju studioznost crtača - dokumentarista a istovremeno sve čari brze i neposredne igre olovke, ugljena, pera ili pastela. Usavršavanjem pojedinih fragmenata za završna djela stvoreni su živi neposredni crteži koji zrače svježinom pokreta i moderniji su od pojedinih završnih djela.
Ostavština Gabriela Jurkića koju čuva FMGG-Livno omogućila nam je detaljan uvid u, mogli bismo reći, proces životnog rada Gabriela Jurkića i njegova umjetničkog kreda, od rađanja likovne ideje i pažljivog  studiranja njezine izvedbe sve do konačne realizacije djela. Bit Jurkićeva cjelokupnoga stvaralaštva i rađanja umjetnosti, sadržana je u jednoj njegovoj misli: Velika djela nisu isuta iz rukava odjednoč. 

U svakodnevnoj potrazi za harmonijom Gabriel Jurkić svojim je djelima odavao počast postojanju.
(iz predgovora  Željke Markov)

Gabriel je Jurkić rođen 1886. godine u Livnu, gdje je završio pučku i trgovačku školu. U Sarajevu od 1902. do 1905. polazi građevinski odjel Srednje tehničke škole koju napušta, s nakanom da se posveti slikarstvu. Od 1906. godine đak je slikarske škole B. Čikoša Sesije i M. C. Crnčića, a već 1907. s „Napretkovom“ potporom, upisuje Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu.

Akademiju likovnih umjetnosti u Beču upisuje 1908. godine, gdje je primljen u 4. godište slikarskoga odjela. U specijalnoj školi K. Pochwalskoga, od 1909. do 1911. na ALU u Beču, posvetio se „studiju umjetnosti bosanske historije“.  Njegova slika „Bukova šuma“ izložena je na proljetnoj izložbi bečke secesije 1911. Te godine stalno se nastanio u Sarajevu i već u jesen je priredio veliku samostalnu izložbu u Sarajevu i u Zagrebu.  U Salonu Urlich izložio je 1922. godine ciklus  ciklus „Zima“.  Drugi svoj opsežan ciklus, ciklus „Večeri“ na kojem je dugo radio, predstavio je u Ulrichovu salonu  1934. godine.  Poslije  te  izložbe Jurkić se  povlači iz javnosti i živi samozatajno, radeći na svojoj omiljenoj temi „bosanskog pejzaža četiriju godišnjih doba“.

Sa suprugom Štefom 1956. Godine,  preselio se u Franjevački samostan Gorica u Livnu, gdje su proveli posljednje godine života. Zbog slabog vida prestao je slikati oko 1966. godine.
Nagrađen je Zlatnom plaketom Udruženja likovnih umjetnika BiH 1970., kao jedan od petorice doajena bosanskohercegovačkih umjetnika.

Njegova slika „Visoravan u cvatu“ iz 1914. uvrštena je u stalni postav Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine (Umjetnost BiH od kraja XIX. stoljeća do 1941.), a  1973. izložena je na izložbi „Počeci jugoslovenskog modernoga slikarstva 1900. – 1920. “ u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu. Grgo Gamulin u svojoj knjizi Hrvatsko slikarstvo na prijelazu  iz XIX. u XX. stoljeće uvrštava Jurkića među značajnije predstavnike plenerizma i simbolizma u hrvatskome slikarstvu.
Gabriel je umro 1974. godine u Franjevačkom samostanu Gorica u Livnu.