AHMED PIRAGIĆ, izložba slika, 17. 12. 2014.  -09.01. 2015.

Ahmed Piragić rođen je 1938. godine u Splitu. Završio je studij arhitekture, urbanizma i geodezije u Ljubljani. Vrativši se u Split zapošljava se u Urbanističkom zavodu, a zatim na poziv bivših profesora zapošljava se u Školi za primijenjenu umjetnost  gdje radi neprekidno trideset godina, do umirovljenja.
Bavi se slikarstvom i grafičkim dizajnom. Član HULU-a postaje 1979. godine. Imao deset samostalnih, te tridesetak pozivnih i grupnih izložaba. Od potonjih vrijedi izdvojiti sudjelovanje na Splitskom salonu od  1977. do 1982., Prvomajskoj  izložbi  od 1980. Do  1988.,  Zagrebačkom salonu od 1976. do 1979., Bijenalu hrvatske grafike od 1980. do 1982., Malom formatu: splitski likovni trenutak – Zagreb 1980. Sudjeluje na tematskim izložbama Kamen i more, te Akt i erotika (otkupna nagrada). Bio je član Art garde i izbornik pri amaterskom slikarskom društvu Emanuel Vidović. Nekoliko je godina bio sudionik likovne kolonije Maestral, sve dok iz Splita nije preselio u Kaštel Lukšić, gdje danas živi i radi. Posljednju samostalnu izložbu  retrospektivnog tipa,  povodom četrdesete obljetnice likovnog djelovanja  imao je u Splitu u lipnju 2014. godine u Salonu Galić.
Izložbom je predstavljen njegovposljednji ciklus slika rađenih uljem i akrilikom na različitim podlogama pretežno velikih formata. Veliki formati daju prostor autorovoj ekstatičkoj potrebi izražavanja bojom i gesti koja se očituje u širokim potezima koji imaju karakter  linija, jasnih i drhturavih, koje se katkada pretvaraju u mrlje.  Motivi su interijeri, police, spavaće sobe i dnevni boravci (tineli), pejzaži. U ovom ciklusu slika čitamo odmak od  intelektualnog ili promišljenog  prema doživljajima i porivima vlastitog unutrašnjeg  bića . Te slike su manifestacija intimnih,  čeznutljivih pogleda i umjetničke slobode. U zanosu slikanja, stvaralačkoj maniji,  tih titravih šarenih scenografija ulazi pomalo u maniru s dozom dekorativnosti.  Boju  koristi na način fovista, neobuzdano i divlje, opijen samim činom stvaranja. Crtež je neprecizan, predmetni svijet koji prikazuje rastočen je bojom i svjetlom. Svaki detalj je jednako važan, sjedalica, fotelja, kauč, zid, zavjesa, stol, posuda s kišobranima, role šarenog papira, police s knjigama i figurama, slike na zidovima, čempresi, borovi, brdo, nebo i oblaci…  Kontraste postiže odnosima intenzivnih toplih i hladnih boja. Gledajući ih čini se kao da je našao zadovoljstvo u pomirbi svojih dviju strasti, boje i linije. No, ne zadugo, morao je krenuti dalje. U posljednjim radovima zadržava žarku šarenu gamu, ali zasićen linijom zamjenjuje ju kolorističkim plohama kojima gradi volumene i kontraste.  Iz nemira uranja u jedan mirniji  kontemplativni svijet pejzaža.Nakon brojnih rukopisnih, stilskih i tematskih izričaja nova mjena na pomolu je očekivana jer Piragić priklanjajući se trenutačnom subjektivnom htjenju uvijek iznova odbacuje svaki stil pa i svoj vlastiti. ( Mirela Duvnjak, viša kustosica)