MARIN STUDIN – SIMULTANI KODOVI (1895. – 1960.)

četvrtak, 17. prosinca u 19:30 sati Muzej grada Kaštela – Kaštel Vitturi

Retrospektivno koncipiranom izložbom skulptura Marina Studina, Muzej grada Kaštela obilježava 120. obljetnicu rođenja i 55. smrti, jedinog kipara u razdoblju moderne (razdoblje od početka 20.st. do 1950.) na prostoru Kaštela. Njegova djela činila su nukleus prve ustanove u kulturi – Galerije Studin iz koje se razvio Muzej grada Kaštela. Izložba Marin Studin – simultani kodovi prikazuje presjek njegova stvaralaštva. Uz djela koja se čuvaju u Zbirci Marina Studina široj slici njegova opusa pridonijela je suradnja s Muzejom grada Splita, Galerijom umjetnina u Splitu, Modernom galerijom u Zagrebu i Gliptotekom HAZU u Zagrebu u čijim fundusima se čuvaju neka od ključnih Studinovih djela. Dio umjetnina prvi će put biti izložen u Kaštelima, a dio nakon skoro 95 godina, tj. nakon izložbe u Kaštel Novom 1921.Uz revalorizacijunjegovih djela, izložbom se aktualiziraju pitanja prezentacijekao i poticanje novih mogućnosti popunjavanja zbirke. Izabrano je 40 umjetnina - od najranijeg poznatog reljefa iz 1913. koji se čuva u Modernoj galeriji u Zagrebu do posljednjih radova s kraja 50-ih godina. Dio ranih radova koji su izazivali oprečne reakcije i veliku pozornost tadašnje javnosti nije sačuvan, ali jeprezentiran fotografijama.

Dva Studinova rada nalaze se u stalnim postavima dviju respektabilnih hrvatskih galerijskih ustanova,Moderne galerije u Zagrebu (osnovane 1905.) i Galerije umjetnina u Splitu (1931.) To su brončani odljevskulpture Melodija iz 1919.koji predstavlja napredna kiparska strujanja tog doba i drvena skulptura, secesijske retorike, Akt iz 1924. Reljef Crni dani (Rat), iz 1944., nalazi se u fundusu Tate Gallery u Londonu čija je inačica iz 1957., u Zbirci Marina Studina, a ljupka i dinamična kompozicija Razigrani konji, iz1952. čuva se u privatnoj kolekciji Mme. Baran također u Londonu.

Izložbu prati bogato ilustrirani katalog u boji na 104 stranice u kojem se donosi širi povijesni i kulturni okvir Studinova djetinjstva i mladosti, lokalne prilike i životnafaktografija. Slijede studija i analiza opusa sa zaključkom, zatim kronologija i sažetak na engleskom jeziku i katalog Zbirke Marina Studina.Ilustracije su popraćene dvojezičnim legendama.Autorica izložbe i kataloga je Mirela Duvnjak.

Marin Studin (1895. – 1960.) upisao se u Obrtno - strukovnu školu Emanuela Vidovića u Splitu kada mu je bilo dvanaest godina. Kao osamnaestogodišnjak otišao je u Zagreb gdje je pohađao dva semestra u školskoj godini 1913./14. u Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Kao i mnogi kipari tada oduševljavao se Meštrovićem i želio je raditi u njegovu ateljeu, a u ljeto 1914. godine ga je i upoznao. Studin je 1914. otišao u Beč na Akademie der bildenden Künste gdje je završio dva semestra u školskoj godini 1914./15. Bio je student profesora Josefa Müllnera. U Beču je primio poziv za mobilizaciju te je nakon kratke obuke bio je poslan na front. Trpio je psihičke i fizičke posljedice rata što ga je dovelo u nekoliko austro-ugarskih bolnica, a na kraju u jednu zagrebačku. Liječnik kojem je dodijeljen omogućio mu je da dobije sobu u kojoj je mogao nakon dugog vremena modelirati. Nakon izlaska iz bolnice Kaštelanin Ante Poparić ustupio mu je prostranu sobu u svom stanu u kojoj je marljivo radio i koju je u kratkom vremenu ispunio radovima. Vratio se u Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu gdje je akademske godine 1918./19. završio još jednu godinu studija.

Prvi dodir sa širom javnošću bila je samostalna izložba 1919. nakon koje mu je tiskana mapa s fotografijama izabranih radova u izdanju Cesarčevog i Krležinog časopisa "Plamen" s predgovorom Iljka Gorenčevića. Nakon brojnih pohvala, ali i kritika, Studin je otišao na daljnje školovanje 1921./22. na Académie de la Grande Chaumière na Montparnasse u Parizu. Usavršavao se u radionici Antoinea Bourdellea ( 1861. – 1929.) pariškog kipara, učenika Auguste Rodina. Nakon povratka iz Pariza radi kao profesor u Tehničkoj školi u Beogradu. Zajedno sa slikarima Petrom Bibićem i Milanom Tolićem 1925. osniva malu privatnu likovnu akademiju u Splitu koja je unatoč većem broju upisanih đaka bila kratkog vijeka.

Da bi konačno završio formalnu naobrazbu vratio se 1930. godine na Kraljevsku akademiju za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, gdje mu je 1931. godine apsolutorij potpisao Ivan Meštrović. U drugoj polovini trećega desetljeća oženio se Birom Meštrović, sestrom Ivana Meštrovića s kojom je imao kćer Sunčanu.

Početkom Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji 1941. godine Studin se vraća iz Beograda i uključuje se u rad ilegalnog Centralnog odbora umjetnika. Idejni je inicijator i glavni organizator poznate Ilegalne izložbe održane 1943. u stanu u kojem je živio sa suprugom i kćeri. Izložba je bila protest dalmatinskih umjetnika na izložbu "Mostra d͘′ arte" koju su organizirali Talijani, ali i izraz prkosa okupaciji i potpora snagama otpora. Uz Marina Studina u organizaciji su bili skladatelj Ivo Tijardović, glumac Slavko Štetić, pijanist Andrija Pregar iz Zagreba, književnica Razija Hadžić i dirigent Maks Unger. Nakon talijanske kapitulacije 1943. godine Studin je otišao u partizane. Početkom 1944. otišao je u Italiju u Cozzano gdje je radio u koloniji likovnih umjetnika. U jesen 1944. vratio se u Split, nakon njegova oslobođenja radio je na organiziranju izložaba u Splitu i Dubrovniku . Dvije godine bio je zaposlen u srednjoj Tehničkoj školi u Splitu, a od 1947. do 1949. u Beogradu predaje na Akademiji za primenjenu umetnost. Od 1950. do 1955. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nakon čega odlazi u mirovinu te se vraća konačno u Split gdje umire 15. kolovoza 1960. godine.

Studin se predstavio retrospektivnom izložbom londonskoj publici 1953., uz potporu značajnih imena tadašnje britanske umjetničke scene. Izloženo je 58 slobodnih skulptura i reljefa. To je ujedno bila i njegova posljednja samostalna izložba za života. Družio se s umjetničkom i kulturnom inteligencijom, sudjelovao je u raspravama i bio aktivni sudionik u kulturnim i društvenim događanjima. Objavio je i nekoliko članaka u dnevnom tisku i časopisima. Konkurirao je na raznim natječajima za javne spomenika, ali ih nije mnogo realizirao. Najuspjeliji mu je javni rad vratnice stambene iz 1939., zgrade Rudarske blagajne u Splitu, arhitekta Emila Cicilijanija.

…Mladenačko doba Marina Studina, njegovih prvih likovnih uzleta bremenito je različitim ideologijama, avangardnim pokretima, oprečnim programskim i filozofskim konceptima nastalim u općoj pobuni protiv iskvarenog i dekadentnog građanskog Zapada ali i tamnih utjecaja prošlosti . Istodobno bilo je to razdoblje čežnje prema nacionalnoj suverenosti s jedne strane i stremljenja k, modernoj europskoj kulturi i napretku s druge. Prve dekade 20 st. donijele su sukobljavanja suprotnosti, skepse i vjerskih potreba, liberalizma i diktatura, straha i buntovnog nadanja, rađanja ideja o stvaranju "novog čovjeka" od zenitističkog Barbarogenija do onih u ideologijama fašizma, nacizma i komunizma.

U idejno-filozofijskim mješavinama za hrvatski geoprostor presudna su bila dramatična zbivanja raspada Austro-Ugarske Monarhije i osnutka Države Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca . Izmijenjena prvotna Strossmayerova ideja o udruživanju Južnih Slavena ponijela je inteligenciju tog doba da bi je poslije ipak dovela do "otriježnjenja". Politička situacija omogućila je stvaranje intenzivnijih umjetničkih veza, razmjenu ideja i zajedničko izlaganje umjetnika udruženih južnoslavenskih naroda. U to se doba počeo održavati Proljetni salon koji je pokazivao određeni oblik stilskog jedinstva. U kiparstvu nakon razdoblja monumentalnih nacionalnih ideja, s alegorijama i metaforama čiji je dominantni protagonist bio Ivan Meštrović, rađa se oblik ekspresionizma, od futurističkog do pravog ekspresionizma.

Slobodu forme, u prvom stvaralačkom valu krajem drugog i početkom trećeg desetljeća 20. st., pojednostavljene naravi Marin Studin je dosegao u nekim radovima i brzo je napustio. Prva njegova samostalna izložba u salonu Ulrich u Zagrebu izazvala je veliku pozornost. Heterogen izričaj prati ga cijeli život, a uočljiv je već od te prve izložbe 1919. godine. Intelektualci poput Miroslava Krleže, Tina Ujevića, Koste Strajnića, Iljka Gorenčevića su u Studinu vidjeli neosporan talent i nešto novo u hrvatskom kiparstvu.

Dio opusa nastao tridesetih godina dao je neke intimne kao i socijalno obojene ekspresivne radove koji su odražavali donekle napredna i rijetka strujanja u hrvatskom kiparstvu u odnosu na europska kiparska događanja. Studin se neprestano borio s potrebom da pokaže svoju akademsku, metijersku vještinu nasuprot urođenom temperamentu, osjećajima i osobnoj filozofiji koje je pokušavao prenijeti u materijal. Morfologiju uobičajeno varira između stiliziranog liričnog realizma i tipizirane rustikalnosti.

Po sadržaju je kiparstvo Marina Studina literarno-narativno, simbolično, socijalno i lirsko. Simbolizam i narativnost njegova su konstanta, a pučki, narodski duh, nježna poetičnost, egzistencijalna težina i intimna gordost izmjenjuju se i prožimaju. U njegovu stvaralaštvu nalazimo ozbiljnost , simboliku univerzalnih vrijednosti i secesijsku dekorativno - patetične retoriku.

U likovima žena i djece osjećamo kiparevu poetsku nježnost, koje kao da su mu bili kanal, spasonosni put izražavanja vlastitih emocija nježnosti. Reljefima pastoralnih i ljubavnih tema često pristupa s tom nježnijom oblikovnom razinom, a stupanj stilizacije kontinuira u Studinovom sustavu binarnih varijacija do samog stvaralačkog i fizičkog kraja umjetnika.

Nakon Drugoga svjetskog rata i kratkog razdoblja socrealizma u Hrvatskoj, Studin, već sigurno umoran od jalovih borba i pretjerane ambicije koje uzimaju danak kreativnosti, ostaje vjeran realističkoj tradiciji. Istodobno nastaje posve nova pozicija hrvatskog kiparstva koja se ponovno susreće sa širokim, kako ranijim, tako i istodobnim modernim europskim kretanjima i iskustvima. Hrvatsko kiparstvo i umjetnost općenito 50-ih bilježi svoje uspone i plodne dodire i prožimanja s europskom i svjetskom umjetnošću. Umjetnost Marina Studina ne pokazuje osobine tih tijekova, ona ostaje u prošlosti, u realizmu, narativnosti i simbolizmu.

Autentičnost je Marina Studina u njegovim drvenim reljefima i nježnim, lirskim likovima žena pojednostavljenih forma slobodne skulpture i jednostavne tehnike. Drvo je podatan materijal u kojem se dobro utiskuju osobni osjećaji i stanja umjetnika. Ono ih preuzima na sebe i daje pečat konačnom umjetničkom djelu, što je evidentno i u djelima Marina Studina, jedinog kaštelanskog kipara moderne. (iz teksta kataloga izložbe, Mirela Duvnjak)

Izložba se može pogledati do 30. siječnja 2016. godine.

Pedagoški odjel Muzeja grada Kaštela organizira uz izložbu „Marin Studin –simultani kodovi" i edukativne radionice za djecu i mlade pod nazivom „Lijeva se gips, bronca, zlato… - Učimo promatranjem!“. Svi koji se žele upoznati s tehnikom lijevanja gipsa mogu se prijavit na broj 021/260 245.