STUDINOVA IZLOŽBA 1921. – 2021.

STUDINOVA IZLOŽBA 1921. – 2021., djelomična je rekonstrukcija izložbe održane 1921. u Kaštel Novome, a potom u Splitu u Gradskoj vijećnici. Marin Studin izložbu je posvetio majci kojoj je tom prigodom napisao pjesmu objavljenu u katalogu. Dvadeset petogodišnjem Studinu bila je to druga samostalna izložba i prvo predstavljanje u rodnim Kaštelima i u Splitu.

…Studin je 1919. i 1920.  radio na dvama ciklusima: Kula bola i Kula radosti.   Većina tih radova bila je izložena na njegovoj prvoj samostalnoj izložbi u Salonu Urllich u Zagrebu 1919. godine.  U katalogu izložbe 1921. godine navodi se još jedan ciklus,  skraćenog naziva S. P. B.   Uz  novonastale radove Studin je na kaštelanskoj i splitskoj izložbi izložio dio radova s prve izložbe  a dio ih je prezentirao  fotografijama.

U katalogu,  koji čuvamo u Zbirci dokumentacije o Marinu Studinu,  popis je izloženih radova  i fotografija radova. Popis sadrži podatke o nazivima djela, materijalu, vrsti skulpture, sporadično podatke o ciklusu, o vlasnicima pojedinih radova jer su neke skulpture, što u to doba nije bio rijedak slučaj, rađene u više primjeraka za zainteresirane kupce.  Izostali su podatci o dimenzijama i  godini  nastanka. S obzirom na to da je katalog izdan u prigodi kaštelanske izložbe otvorene početkom siječnja: Donja Kaštela, mjeseca januara 1921.,  sva su djela s popisa nastala prije 1921.,čime se mijenjaju dosadašnje  datacije nekih poznatih Studinovih  skulptura. Izloženo je bilo 28 skulptura, od toga su bile 22 pune plastike i 6 reljefa od kojih su, ističe se, dva velika, Čoban i Sijač dio ciklusa Kula radosti.  Ciklus Kula boli kojemu je čini se posvetio puno više radova nego Kuli radosti  predstavio je uglavnom  fotografijama.   Izloženo je 23 fotografije kojima je predstavljen 21 rad. Iz tog ciklusa izložio je samo drvenu skulpturu Umiranje prorokovo.  Za većinu ostalih  radova nije naznačen ciklus a primjetno je počeo raditi više u drvu.

Na popisu je litografija plakata izložbe u Salonu Urllich, koja je za sada nepoznatog izgleda i autora. Katalog ne sadrži reprodukcije,  ali zahvaljujući akviziciji  31 fotografije s izložbe u Gradskoj vijećnici u Splitu, identificirane su pojedine skulpture s popisa u katalogu.   Fotografije na poleđini sadrže rukom napisane nazive skulptura. Značajan su izvor za prepoznavanje i determinaciju djela i reproducirane ili opisane skulpture  u tadašnjem tisku. Posebice se pisalo o Studinovoj prvoj samostalnoj izložbi u Salonu Ullrich. S obiju izložaba sačuvan je skromni broj tih ranih radova. Koliko je za sada poznato, osim u fundusu Muzeja grada Kaštela, čuvaju se u fundusima Galerije umjetnina u Splitu, Muzeju grada Splita, Gliptoteci HAZU, Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti i Muzeju savremene umetnosti u Beogradu.  

Dragocjene su nam spomenute akvizicije, snimka postava, pojedinačne snimke djela i dvije fotografije ulaza u zgradu Vijećnice s plakatom izložbe u prvom planu i  trima  muškarcima koji poziraju. Jedan od njih, stasom najviši, pojavljuje se sam na drugoj fotografiji uz plakat. Fotografije su nekvalitetne, mutnih obrisa, ali pretpostavljamo da se radi o dvadeset  petogodišnjem Marinu Studinu,  čije se crte lica raspoznaju usporebom s drugim fotografijama, a tome idu u prilog svjedočanstva o njegovu visoku stasu koji je evidentan, posebice na grupnoj fotografiji. 

Katalog izložbe sadrži tekst hrvatskoga pjesnika Augustina Tina Ujevića (1891. – 1955.).  Na početku  je fusnota koja pojašnjava da je tekst napisan gotovo godinu ranije, u ožujku 1920.  za beogradski   Ilustrovani list u kojemu je necjelovito tiskan. Tekst je ilustriran fotografijama skulptura. Izgled nekih od prikazanih skulptura poznat je samo iz tog izvora ( Portret V. A., Po milosti Božjoj  (Silnicima svih vremena koji dolaze u ime Boga, Zakona i Pravde !), Studija za ciklus (portret muškarca), Žena zmija). U tekstu kataloga Tin izražava vjeru u potencijal i kreativnost mladog naraštaja umjetnika te iskazuje nadu i zanimanje za položaj umjetnosti u kontekstu novonastale države… (iz kataloga autorice teksta i izložbe,  Mirele Vujević Duvnjak)

Marin Studin  rodio se  28. studenog 1895. godine u skromnoj težačkoj obitelji  od oca Stjepana  i majke Kate, rođene  Mateljan.  Završio je Obrtnu školu u Splitu. U Zagrebu je pohađao dva semestra Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt  u školskoj godini  1913./14. Zatim se upisao na Akademie der bildenden Künste  u Beču gdje je završio dva semestra u školskoj godini 1914./15. U Beču je primio poziv za mobilizaciju.  Nakon kratke obuke bio je poslan na front . Vratio se u Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu gdje je akademske godine 1918./19. završio još jednu godinu studija.

Nakon prve samostalne izložbe 1919. tiskana mu je mapa s fotografijama izabranih radova  u izdanju Cesarčeva i Krležina časopisa "Plamen" s predgovorom  Iljka Gorenčevića.   Drugom samostalnom izložbom predstavio se najprije kaštelanskoj a zatim splitskoj publici 1921.  Nakon brojnih pohvala, ali  i  kritika, Studin je otišao na daljnje školovanje 1921./22. na Académie de la Grande Chaumiere na Montparnassu u Parizu. Usavršavao se u radionici Antoinea Bourdellea  ( 1861. – 1929.), pariškog kipara, učenika Auguste Rodina. Nakon povratka   iz Pariza radi kao profesor u  Tehničkoj školi u Beogradu. Zajedno sa slikarima Petrom Bibićem i Milanom Tolićem 1925. osniva  malu privatnu likovnu akademiju u Splitu koja je bila kratkog vijeka. U to doba bavi se religioznim temama i radi tri skulpture svetaca u drvu za crkve u Kaštel Novome i u Kaštel Štafiliću. U Splitu ponovno samostalno  izlaže 1927.  Da bi konačno završio formalnu naobrazbu, vratio se 1930. godine  na Kraljevsku akademiju za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, gdje mu je 1931. godine  apsolutorij potpisao  Ivan Meštrović.

U drugoj polovini trećega  desetljeća  oženio se Birom Meštrović, sestrom Ivana Meštrovića.  Početkom Drugoga svjetskog rata u  Jugoslaviji  1941. godine Studin se  vraća iz Beograda  i uključuje se u rad ilegalnog Centralnog odbora umjetnika.  Idejni je inicijator i glavni organizator poznate Ilegalne izložbe  održane 1943.  u stanu u kojem je živio sa suprugom i kćeri.  Nakon talijanske kapitulacije 1943. godine  Studin  je otišao u partizane.  Iste godine sudjelovao je  referatom na Prvoj konferenciji kulturnih radnika Dalmacije u Hvaru.  Početkom 1944. otišao je u Italiju u Cozzano gdje je radio u koloniji likovnih umjetnika.  U jesen 1944. vratio se u Split, nakon njegova oslobođenja radio je na organiziranju izložaba u Splitu i Dubrovniku . Dvije godine bio je zaposlen u srednjoj Tehničkoj školi u Splitu, a od 1947. do 1949. u Beogradu predaje na Akademiji za primenjenu umetnost.   Od 1950. godine predaje na Akademiji likovnih  umjetnosti u Zagrebu,  1955. godine je umirovljen i vraća se u Split. Predstavio se retrospektivnom  izložbom u Londonu  1953., uz potporu značajnih imena  tadašnje britanske umjetničke scene.   Izloženo je tada  58 slobodnih skulptura  i reljefa. To je ujedno bila i njegova posljednja  samostalna izložba za života.   Družio se s umjetničkom i kulturnom inteligencijom, sudjelovao je u raspravama i bio aktivnim sudionikom u kulturnim i društvenim događanjima. Objavio  je i nekoliko članaka  u dnevnom tisku i časopisima.  Umire u kolovozu 1960.