TONČICA JELAČA MARIJANČEVIĆ - ŽIVOT

28. listopada - 22. studenoga 2021.

Organička skulptura Tončice Jelača Marijančević dio je velikog korpusa povijesti umjetnosti koji je svoje nadahnuće pronašao, i još uvijek nalazi, u prirodnim oblicima i životnim procesima nastajanja i rasta, u doživljaju i interpretaciji sublimacija životnih sila. Ona svoje skulpture izvodi u tehnici papier machea,  kombinirajući je s pamukom, drvom, terakotom, žicom i pijeskom. To fragilno kiparstvo izvire iz njezina ontološkog diskursa i shvaćanja svijeta. Osobnu refleksiju i počast tom, u svakodnevici zanemarenom svijetu,  autorica daje sintetizirajući i maštovito transponirajući nježne, složene i rafinirane oblike pune svjetla. Uvijek su to zaobljeni, čahurasti, uterusni motivi povezani sa stvaranjem, zrenjem, oblikovanjem, čuvanjem, razvijanjem,… s prokreacijom. Neke od tih forma začahurene su i skvrčene poput mahuna, samozatajne, ili stidljivo napuknute, druge se eksplicitno i bez ustezanja otvaraju sa svim svojim sadržajima, a neke opet poluotvorene otkrivaju hrpice jajolikih nakupina, opremljene "zaštitnim" mrežama i nazubljenim "alatima". Tu su i čvrsti žičani pipci koji se, bdijući,  spremaju na obranu, metlice mame i odvlače pozornost  a  cjevasti zakrivljeni produžetci i pupoljci  mogli bi svakog trena eruptirati i donijeti na svijet nekakav novi život . 
Samostalne, postavljene na plohama, viseće ili osovljene na nosive stapke, uglavnom male mase, na granici su skulpture.  Svoju likovnu, poetsku, etičku, filozofsku svrhu ispunjavaju sabrane  u grupe, raspoređene po promjenjivu vizualno-narativnom ključu polučujući ravnotežu i suglasja među oblicima. Čini se kao da su sâmi zgusnuti zrak, dehidrirana ektoplazma uhvaćena rebrima žičanih konstrukcija i izvijenih istaka s nježnim kuglicama na vrhovima.  Bjelina, transparentnost i struktura rižina papira doprinosi poetici i spiritualnosti dojma, ponazočujući Božansku stvarnost, koja je u suštini svekolikog i raznolikog svijeta stvâri, živóta i umova.
Tončicin demijurški postmodernistički  izričaj  potkopava konvencionalne elemente skulpture: čvrstoću, masu i volumen, naglašavajući krhkost, lakoću, providnost i promjenjivost. Boja materijala varira od intenzivno bijele, od hladnih prema toplim nijansama slonove kosti, pridonoseći vizualnoj čistoći, budeći asocijacije nevinosti i doživljaj eteričnosti skulpturalnih forma. Oslikavajući okerom  kugličaste i elipsoidne oblike i male odmjerene, obično spojne površine, akcentuira se umjereni kontrast, što doprinosi toplini i rafiniranosti estetskog doživljaja.
Zvuk je  sastavni dio ove ambijentalne instalacije  te je kao i za prošlogodišnju izložbu u Galeriji sv. Krševana u Šibeniku oblikovana u suradnji s Jakšom Matošićem. Ovaj put  zvučna je  podloga  snimka srčanog ritma u sazvučju s glasom koji osciliraju u jačini i dinamici  te pridonose dinamiziranju i intenziviranju atmosferičnosti izložbe. Ova ambijentalna umjetnička instalacija predstavlja procesualnost i bogatstvo oblika, univerzalnost bivanja, stanovito obilje životnog  kruga. Te fragilne forme ne teže besmrtnosti i vjekovitosti,  propadljive su  poput svega organskog, utjelovljujući kvalitetu prolaznosti i svijest o sadašnjem  trenutku. Spoznajući vlastite aspiracije, Tončica Jelača Marijančević  prepoznaje duh  vremena i univerzalnu čežnju prema oduhovljenju bivanja… 

Mirela Vujević Duvnjak

Tončica Jelača Marijančević rođena je 1965. u Supetru na Braču u tradicionalnoj klesarskoj obitelji, gdje je stekla senzibilnost za formu. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu i 1983. se upisala na Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, Smjer kiparstvo, gdje je diplomirala 1987. kod profesora Alije Kučukalića. Pedagoške predmete položila je 2000. godine  te je neko vrijeme  radila kao  profesor modeliranja, crtanja i slikanja u Školi likovnih umjetnosti u Splitu. Izrađuje skulpture, uglavnom ambijentalne instalacije u kaširanom pamuku, rižinom papiru i drugim materijalima (drvo, metal, žica, terakota….) a izlaže ih uza svjetlosne i zvučne dodatke, koje sama izvodi. Bavi se izradom keramike u raku  tehnici te fotografijom, naročito podvodnom. Izlagala je na 14 samostalnih izložaba i više skupnih. Dobila je srebrenu plaketu za instalaciju na IV.  hrvatskom trienalu keramike u Rijeci 2017. Samostalna je umjetnica ,članica HULU- a i Fotokluba u Splitu, gdje živi i radi .