VENO JERKOVIĆ, izložba skulptura

Muzej grada Kaštela poziva Vas da posjetite izložbu skulptura akademskog kipara Vena Jerkovića.

Izložba je otvorena od 17. 12.2020. – 17. 1. 2021.

Zbog epidemiološke situacije otvorenje se održalo uz mali broj uzvanika, a izložba će se moći razgledati u radnom vremenu Muzeja:
- ponedjeljak - petak: 9:00 - 16:00
- utorak i četvrtak: 9:00 - 19:00
- subotom: 9:00 - 13:00
- nedjeljom i praznicima zatvoreno.

Kustosica: Mirela Vujević Duvnjak, muzejska savjetnica

"Stara opeka posljednjih godina svojom estetikom i čvrstoćom privlači mnoge, koji je rabe u različite, najčešće dekorativne, svrhe izrade  detalja te cijelih  zidnih i  podnih ploha. Ni kipar Veno Jerković nije ostao ravnodušan na šarm stare građevinske  opeke. On rabi odbačenu opeku  koju more,  poniženo ljudskom bezobzirnošću, probavlja i izbacuje a Veno ju po diktatu svoje likovne prirode sakuplja  na  morskim žalima, na tim, kako I. Babić poetski kaže, usnama mora.
Ilovača, jednostavan i dostupan materijal oblikovan u kalupe i pečen danima na visokim temperaturama, protokom vremena i  prirodnim utjecajima dobiva na šarmu i toplini, a metaforički sadrži nešto praiskonsko i asocijativno. Privučen estetikom materijala: patinama, bojom, ostatcima žbuke i veziva, strukturom i formama oblikovanim morem, ali i dubljim značenjima koje je suvišno odgonetati, Veno sakuplja njemu dragocjen materijal. U intervalima predaha od modeliranja ili klesanja naručenih radova, u intimi svog ateljea i slobodi od zadanosti tema i funkcija, poput djeteta u igri, prepušten mašti konstruira i oblikuje skulpture od  starih opeka, čija je motivika i forma uvjetovana slučajno (ako slučajno postoji) zadobivenim formama. Pronađene fragmente  kipar minimalno prilagođava i vješto povezuje u cjeline bez vidljiva spoja u skulpture komornih dimenzija. Neke od njih svojim ležećim položajem, više nego  morfologijom, prizivaju velikog Henryja Moora ( Ljeto,  Zavodnica, Spavač), a neke po formi i dinamici  očišta, stilizacijama i grafizmima podsjećaju na kubistička djela ( Pjevačice, Na suncu, Ljeto, Zavodnica...). Čest je motiv Venovih skulptura  konj s jahačem ( Djeva na konju, Na divljem konju, Kralj na konju). Te privlačne skulpture  ne teže monumentalnosti, ali bude romantične reminiscencije nekih davnih vremena. Komponiranjem zatečenih oblika i fragmenata  kružnih i romboidnih uzoraka nastale su uravnotežene kiparske cjeline, a skladno se nadopunjuju  patine i grafizmi nastali djelovanjima prirode s onima nastalima umjetnikovom rukom.
Uvijek aktualnom temom iz Ivanova Otkrivenja  Četiri jahača  apokalipse, autor komentira neizvjesnost i tjeskobu stvarnosti koju  trenutačno proživljava cijeli svijet. …"
"Venova nastojanja prema redukciji  oblika  i minimalnoj  narativnosti  najbolje se očituju u skulpturama Navijači, Ženska klapa, Izgon iz raja, Ljeto, Prosvjednik, Spavač, Zavodnica... Priroda neprestane dinamike ljudskog uma uvjetuje sklonost traženju vizualnih i mentalnih "počivališta" u jednostavnim  formama. Istodobno "čistoća" redukcije oblicima daje monumentalnost a blagi prijelazi i nepravilnosti  arhaičnu toplinu. Upravo su te Venove skulpture i najsuverenije. Šaljivu i vedru sliku svijeta daje u skulpturama Izgon iz raja, Navijači, Ženska klapa, Pjevačice, Brbljavica, Vjetar u kosi, Sretna žena u šetnji , Harmonikaš, Mladi orao...
Većinu svog dosadašnjeg stvaralaštva radio je na zadatcima javnih skulptura i skulptura namijenjenih crkvenim interijerima, izradi plaketa i sličnih narudžaba, te na restauracijama kamenih objekata i dekoracija graditeljske baštine. U takvoj egzistencijalnoj dinamici  Veno Jerković nije uspio izgraditi vlastiti autentičan i prepoznatljiv kiparski rukopis, iako radovi od opeke nastali tijekom nekoliko posljednjih godina čine povezan, ali pomalo heterogen ciklus. Stvaralačka želja, marljiv rad i nužnost traženja  osobnog izričaja i motiva kod Vene Jerkovića  još su snažni, a vještina vladanja kiparskim tehnikama, osjećaj za sklad kiparskih forma te senzibilitet prema materijalima čini ga kiparom koji može još mnogo dati.  (iz teksta predgovora,  Mirela Vujević Duvnjak)

VENO JERKOVIĆ (Ljepunice, 1957.), diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1982. Do 1984.  suradnik je Majstorske radionice prof. Ivana Sabolića. Stručno zvanje viši konzervator-restaurator u specijalnosti kamene plastike i štuka stekao je 2007.  Direktor je tvrtke Multi-art  i voditelj radova na spomeničkoj baštini, konzervatorsko-restauratorskim zahvatima, projektiranju interijera i eksterijera od 1999. do 2013. Angažiran je na projektima sakralne i svjetovne tematike (izrada skulptura, medalja, izvedba interijera crkava). Sudjeluje na izložbama te javnim i pozivnim natječajima, a za neke od svojih projekata dobio je nagrade i priznanja. Dobitnik je osobne nagrade grada Kaštela 2012. Voditelj je kiparsko-slikarske kolonije „1500 godina stara kaštelanska maslina-zaštićeni spomenik prirode“. Živi i radi u Kaštel Kambelovcu.