| Novosti... |
ZDENKO JURIŠIĆ / "Kiparska umješnost, umjetnička tankoćutnost i pragmatizam"
…Djela Zdenka Jurišića počivaju na tradiciji moderne, na liniji realističko–figurativnog kiparstva, više ili manje stiliziranog, u kojem se poigrava tretmanom ploha. Jedan je od onih protagonista tradicijskog kiparstva koji ostaju vjerni praksi klesanja i modeliranja umjetničkih predmeta. Njegove su skulpture trodimenzionalni, opipljivi predmeti sa svojim skulpturalnim svojstvima, izrađeni od tradicionalnih kiparskih materijala, kamena, drva, terakote, gipsa, bronce, pa i poliesterske smole. Izložba je presjek njegova rada u posljednjih sedam godina Većim dijelom zastupljena su djela kršćanske ikonografije, prikazi raspetoga Krista, Bogorodice i svetaca, skice pojedinačnih figura ili grupa, portreta te modeli za spomen-obilježja. Razabiremo dva osnovna stilsko-morfološka pristupa u Jurišićevu kiparstvu. U jednomu se u napetim linijama sastaju posve uglačane i dotjerane plohe, a u drugome se pak u nepravilnim i nemirnim linijama sučeljavaju plohe titravih tekstura koje lomeći svjetlost prizivaju dramatičan učinak. Odluka o tretmanu površine i stupnju stilizacije, na kojoj god razini svijesti ili promišljanja se odvijala, uvelike ovisi o temi i namjeni skulpture i naravno o slobodnom kiparskom doživljaju i htjenju. Pomno stilizirane plohe skulptura, dotjerane, uglačane i zatvorene u punini svog volumena, djeluju gotovo nestvarno (Bogorodica, Sveti Antun Padovanski, 2013.,…),. One ne mame na dodir, nego zadržavaju gledatelja na razini vizualnog "dodira" i drže ga na distanci, razgraničavajući doživljaj duhovnog i tvarnog. Naprotiv, one druge (Raspeće, 2010., Sv. Franjo 2014., Učenje, 2011., Uznesenje, 2013., Borba ovnova, 2014., Portret A. Mamuše, 2014., Portret A. Vujanovića, 2014., Raspeće, 2015.), čija epiderma pulsira kao posljedica unutarnjeg nemira kipareve ruke, upućuje na tvarnost zemaljskog, podložnu propadanju. Kipar u svom egzistencijalnom prostoru sa svim pozitivnim, ali i negativnim čimbenicima s umješnošću ekvilibrista mora pomiriti vlastiti kiparski rukopis s traženjima i ukusima naručitelja, što često oduzima životnost kako kiparu tako i njegovim djelima. Dvije inačice Pod križem I i Pod križem II i skulptura Sveta obitelj, rađene u terakoti, istakla bih kao radove posebne unutrašnje snage i autentičnosti. U njima se osjeća živi dodir s materijalom, ali i s temom. Uz snažan volumen i unutrašnju napetost koja drži sve elemente u jedinstvu i skladu privlači nas i epiderma na kojoj ambivelira nježan trag kiparskih prstiju s dramatičnim urezotinama. Te skulpture snažno odražavaju temu i emociju. Kao izdvojenu cjelinu predstavljamo i dio još nezaokruženog, ali obećavajuće vitalnog ciklusa započetog 2012. godine O bosanskom križu u kojem se Jurišić bavi motivima uzetih sa srednjovjekovnih stećaka uklesanih kao plitki ili rjeđe uleknuti reljef. Kipar ih preuzima s ploha stećaka, postavlja ih samostalno u prostor, dajući im treću dimenziju. Fokusirajući se na elementarnu likovnost tog srednjovjekovnog znakovlja, posebice križa kojim priziva njegova asocijativna, semiotička i mistična značenja. Mirela Duvnjak
Zdenko Jurišić akademski je kipar iz Travnika u BiH-i u kojem živi i radi. Rođen je 1962. g. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu diplomirao je kiparstvo 1985. godine u klasi prof. Alije Kučukalića. Član je više strukovnih udruženja i aktivni je sudionik nekoliko likovnih kolonija. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Francuskoj te samostalno u BiH i Hrvatskoj. Mnoga njegova djela sakralne tematike nalaze se po crkvama. Mnoge javne površine oplemenio je spomen – obilježjima i skulpturama. Izložba je otvorena do 15. srpnja 2016.
|
           |
