ADVENT (Došašće)

Advent - naziv je za Došašće, razdoblje koje traje četiri tjedna uoči Božića, a započinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca. To je vrijeme u crkvenoj godini kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja, vrijeme iščekivanja punog uživanja koje teži i pronalazi svoje ispunjenje u Božiću. Karakteriziraju ga rane mise ’zornice’ i pjevanje Božićnih pjesama.

1. Gramofonske ploče s Božićnim pjesmama u izdanju Hrvatskog književnog društva Sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1967. Godina, MGK

Advent završava Božićnim bdijenjem u predvečerje Badnje večeri. U proteklim je stoljećima ovo razdoblje predstavljalo ozbiljan post i zabranu svih slavlja i veselja uključujući ženidbe i udaje pa se običavalo reći: “Ko se ženi u Adventu, vodi ženu nekuntentu.”
Do Božića nižu se manji blagdani uz koje su vezani razni običaji pa su se njima posebno veselila djeca.
Izreka u narodu za prosinac:

30. studenoga,blagdan sv. Andrije nagovještava početak zime kad bi se u narodu običavalo reći: “Sveti Andre, bile brade” ili “Sveti Andre dili kabanice”. U Kaštelima, prema pučkom vjerovanju ovaj dan određuje početak Došašća.

4. prosinca je blagdan sv. Barbare, svetice i mučenice za koju legenda kaže da je živjela u 3. stoljeću u Nikomediji. Zaštitnica je iznenadne smrti pa se u kaštelanskim kućama često nalazila njezina slika. Prikazuje se s kaležom i hostijim, simbolima sakramenta Euharistije. Taj dan je u narodu poznat po sijanju pšenice, gatanju i proricanju. Na dan sv. Barbare u narodu se znalo govoriti:
“Na Svetu Barbaru, najbolji su bobi posijani.”
“Kako vrime na Barbaru, tako četrdeset dana.”
“Ako na Barbaru zagrmi barem jedan put, bit će grmljavine češće.”

6. prosinca blagdan je svetog Nikole. Živio je u 4. stoljeću i bio biskup u gradu Miri u današnjoj Turskoj. Poznat je kao zaštitnik putnika, pomoraca, ljekarnika, mlinara ali i darovatelj djece. U Kaštel Starom posebno se štuje sveti Nikola ’putnik’. Crkvica njemu u čast sagrađena je davne 1860. godine. Kult svetoga Nikole oživljen je i u crkvi svetog Ivana u mjestu, gdje se štuje na oltaru svetog Križa, a njegov lik nalazimo i na oltarnoj slici. U prošlim stoljećima nakon Svete mise župan je puk i bratime častio ’galetinima’. Običaj darivanja toga dana oživljen je i u novije doba. Sveti Nikola odjeven je u crveni plašt, biskupski ornat, nosi mitru i ima sijedu bradu. Kao i sveta Luce djeci sprema darove večer prije blagdana u pripremljene čarapice. Prati ga zločesti Krampus, odjeven u crno, s rogovima i lancima.

2. Sveti Nikola i zločesti Krampus u Župnoj crkvi u Kaštel Kambelovcu osamdesetih godina dvadesetog stoljeća

Poslije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj je u razdoblju socijalizma zbog promicanja novih ’ideoloških’ vrijednosti izbrisan je sveti Nikola i zamijenjen ’podobnim’ Djedom Mrazom, likom ’uvezenim’ iz Sovjetskoga Saveza koji je bio identičan poznatom Santa Clausu. Bio je to lik dobroćudnoga debeljuškastog djedice bijele brade, odjevenog u crveni kaputić sa širokim remenom i crvenom kapicom koji je djeci donosio darove u vreći. Tijekom devedesetih godina dvadesetoga stoljeća, sasvim neprimjereno promicatelji tržišnih vrijednosti mijenjaju mu ime u Djeda Božićnjaka.

3. U Dječjem vrtiću ex „Čika Janko“ u Kaštel Gomilici šezdesetih godina dvadesetog stoljeća

4. Predstava i darovi Djeda Mraza u u Dječjem vrtiću ex „Čika Janko“ u Kaštel Gomilici šezdesetih godina dvadesetog stoljeća

5. Kaštel Štafilić krajem sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća (obitelj Žanić)

8. prosinca svetkovina je Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Uoči blagdana u crkvama pridređuje se devetodnevna molitva tzv. devetnica što je posebno svečano. Na sam se blagdan u Kaštel Štafiliću u procesiji nosi Gospina slika. U Kaštelima se u narodu govorilo: “Osam dana prije i osam dana poza Gospe od Začeća, najbolje je rizat’ vinograd.“

13. prosinca proslavlja se Sveta Lucija. Poznata je u cijeloj Europi po svojoj svetosti, a živjela je u Sirakuzi. Kao vjernica podnijela je mučeništvo 303.godine. Mačem su joj odrubili glavu. Sveta Luce je u ikonografiji prikazana kao nebeska iscjeliteljica očiju, s pliticom, očima i nožem. Crkva širi kult svete Lucije kao darovateljice i nositeljice svjetla. Povezana je i s pretkršćanskim kultom ženskog božanstva smrti Berte, Perchte ili Holde, zaštitnica je vida, krojača i kovača. Blagdan svete Lucije u narodnim tradicijama često se označava kao dan sijanja Božićne pšenice.
U kaštelanskim narodnim običajima vezanim za taj dan proslavljao bi se Božić drugi put i to na osvitak Svete Luce, točno u ponoć. Palile bi se maškule  i kad bi odjeknuo pucanj zazvonila bi crkvena zvona.

6. Dočekivanje sv. Luce, razglednica, MGK

Sveta Luca najzanimljivija je djeci. Njezin dolazak se s nestrpljenjem iščekivao. Nosila je darove u bičvici  ili ako djeca nisu bila dobra šibu, kapule i luga. Uvečer, prije spavanja, iznad uzglavlja stavila bi bičvicu u očekivanju da im svetica u nju stavi dar. Dolazila je noću, na tovarčiću, a djeca bi, da se iskupe za svoje nestašluke njenom tovarčiću, već noć prije, za okrjepu ostavljala na pragovima svojih kuća slame i vodu. Zaspali bi tako u nadi da će im se smilovati i ostaviti uobičajene darove: suve smokve, orije, mendule, komad kotonjate ili po koji kupovni kolač oliti biškotin.

7. “Svileni bombon“, MGK

Od Svete Lucije do Božića dijeli nas dvanaest dana. Nazivaju se brojanice, lucijanski dani koji su prema poganskome vjerovanju pogodni za proricanje vremena pa se u narodu obično govorilo: 
“Ako je na dan Svete Luce lipo vrime, sičanj je lip.
Drugi dan po sv.Luci, kakvo je vrime, takva će bit’ vejača.
Treći dan, kakvo je vrime, takav će bit’ ožujak.
Četvrti dan, kakvo je vrime, takav će bit’ travanj.
Peti dan, kakvo je vrime, takav će bit’ svibanj.”

21. prosinca blagdan je svetoga Tome, najbliži Božiću i početak je pravih Božićnih blagdana. Tog dana se ide na ispovijed i pričest. U stara vremena tad bi se obično “klali prajci” i veselo bi se pjevalo:

“Sveti Toma, ubij prajca doma,
ubio ga nožićen,
izija ga Božićen.
I još dobru pogaču,
neka dica ne plaču,
ubija ga britvicon,
izija ga s dičicon.”

Izreke u narodu:
“Sveti Toma - najmanji dan u godini.
Od Svetoga Tome počimje dan resti.
Od Svetoga Tome do Nove godine dan nareste za jedan kokošji korak.
ili koliko učini pivac priko praga.”

“U Božića tri nožića, jedan riže pečenicu, drugi riže divenicu i treći riže kobasice.”

Sveti Toma pita: “Gospodine, zašto se ne svetkuje dan moj?
Gospodin će: “Ne čudi se, Toma - raduju se imenu mome.”

U Kaštelima se svetkuje i Sveti Špiridon, zaštitnik maslinara i blaga, slavi se 14. prosinca. Kaštelani su bili skloni pošumljavanju. Zasađivali su puteve i prilaze poljima trudeći se da sve bude ukrasno i korisno. Do Bijaća vodio je Javorski put koji se svake godine na dan svetoga Špiridona pošumljavao novim sadnicama lovora. Polja su pošumljavali mladim maslinama. U crkvama u Kaštel Novom i Kaštel Kambelovcu su uz sliku svetoga Špiridona redovito palili lumin.

Nižući se tako blagdan za blagdanom, približio bi se i Božić, dan rođenja malog Božića ili kako u Evanđelju po Luki piše: “Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod; danas vam se ... rodio  Spasitelj” (Lk,2,10-11). Ta rečenica ujedno predstavlja prvu ushićenu Božićnu poruku na svijetu. Od njegova rođenja puci čitavoga svijeta broje godine ljudskoga življenja, prije i poslije Krista, pa je Božić, uz Uskrs, najveći kršćanski blagdan. Devetnica Božiću započinjala bi 15. prosinca slavljenjem misa zornica s početkom u četiri ili pet sati ujutro.