BOŽIĆNO VRIJEME U KAŠTELIMA
“Simboli Božića su vatra, svijeća, jabuka, zelena grana, žito, sjemenje, božićni kruh, jaslice, zvijezda…“
U nizu godišnjih običaja osobito su zanimljivi oni koji prate Božić i božićne blagdane. Iako je Uskrs kršćanima najznačajniji religijski blagdan, Božić je najomiljeniji. Slavlje Isusova rođenja, rođenja sina Božjega, blagdan je mira i veselja, pravi obiteljski. Uz Božić se vežu bogati običaji i vjerovanja. Etnologija Božić gleda kroz godišnji praznički ciklus koji je vezan uz agrarnu godinu i tijek prirodnih mijena.
Taj je sklop primjer prepletanja raznih sadržaja pretkršćanskog podrijetla usredotočenih na doba zimskog solsticija i početka agrarne godine. Od početka studenog do polovice siječnja nižu se dani koji čine cjelinu.
Dani zimskog solsticija i početak agrarne godine oduvijek su bili izazov ljudima različitih civilizacija i u predkršćanskim religijama. Slavila se ta prirodna pojava i pobjeda svjetla nad mrakom, trenutak kad se iščekivao Spasitelj i pokušavao ostvariti boljitak u budućemu životu. Bio je to ciklus rituala koji varira od kraja do kraja i obuhvaća razdoblje od mjesec dana. Rimljani su slavili saturnalije od 17. do 23. prosinca u čast svršetka poljskih radova. Blagdan boga Mitre - nepobjeđenog sunca slavio bi se 25. prosinca. I kršćanstvo, koje se borilo protiv poganskih običaja mnoge od njih je ipak prihvatilo i prilagodilo kršćanskoj pobožnosti.
Utvrđivanje Isusova rođenja rezultat je nastojanja Crkve da se nadvladaju poganska vjerovanja u Rimskom Carstvu. Do prekretnice dolazi 324. godine kad Konstantin Veliki uspostavlja kršćanstvo kao državnu religiju.
Slavljenje Kristova rođenja ustalilo se između 24. i 25. prosinca kod zapadnih kršćana, a kod istočnopravoslavnih 7. siječnja. Obje crkve slave 25. prosinca, ali između njih postoji razlika od 13 dana, onoliko kolika je razlika između julijanskog i gregorijanskog kalendara. Rimokatolička crkva drži se reformiranoga - gregorijanskog, a istočnopravoslavna starijeg - julijanskog kalendara.
Ivan Nikola Jakša (Giaxa), "Libar životih", na blagdan Svih svetih 1720. godine, ŽAKŠ R.K. 1./II
Predbožićni blagdani
U zapisima o hrvatskim božićnim običajima često se bilježi da vrijeme predbožićnih priprema i nizanje različitih običaja počinje vrlo rano, u Kaštelima je to već na blagdan Svih svetih (1.studenoga ) koji se naziva PRVI BOŽIĆ a koji je najuže vezan uz štovanja predaka i pokojnika.
Kolende i kolendanje
Uz taj dan veže se običaj prvih kolendi.Kolendraši, najčešće grupice djece ili odraslih osoba obilazili bi kuće češće uglednijih mještana ili prijatelja i rodbine i pjevali dvoglasni napjev koji se sastoji od dva dijela.Jedan dio se pjeva pred kućom domaćina, drugi dio u kući, odnosno prije i poslije darivanja pjevača najčešće suvin smokvan, orijin, mendulan, prošekon, vinon i rakijon te u jabuku zabadanim novčićima.
“Kolendraši” su se željno očekivali, a znali bi se u kući domaćina zadržati duže vrijeme i veselo se zabavljati pjevajući i čašćeći se.
Kolenda: “Ja san mali rebac,doša san van krkelezat -
kome bobić, kome grozdić, na dobro van doša
prvi Božić.”
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća običaj Koledanja u Dalmaciji se živo zadržao na tri dana božićnih blagdana i to oko Božića, Nove godine i na Sveta Tri kralja.
Mnogi entuzijasti, okupljeni u folklornim društvima i danas pokušavaju oživjeti ovaj prastari običaj. Pučki pjevači iz Kaštel Kambelovca, pri otvaranju izložbe “Božić u Kaštelima” 2008. godine u Muzeju grada Kaštela otpjevali su najčešće kaštelanske kolende.
Pučki pjevači iz Kaštel Kambelovca pjevaju Kolende na otvaranju izložbe “Božić u Kaštelima” 2008.
KOLENDA
Došli smo van kolendati
i Božiće sve nazvati.
Po Božiću sveti Stipan,
po Stipanu sveti Ivan,
po Ivanu Svi Mladinci,
po Mladincin Mlado lito,
rodilo van uje, žito,
rodila van marašćina
i ostala vrsta vina.
A ti (Jerka), ne bud lina,
ustani se sa komina
i donesi vrčić vina
i botiju arsi-bursi
jer smo žedni kano Turci.
Otvorite armerune
izvadite botijune,
otvorite škafetine
izvadite biškotine.
Ustaljeni običaji i njegovanje tradicionalnih vrijednosti stvorili su gastronomsku posebnost: domaćice peku bobiće od mendula, bjelanjka i šećera oblikovane u okruglice poput zrna boba. Bobići su poznati i pod talijanskim nazivom fave di morti.
Recept za bobiće
Između dva svjetska rata u Kaštelima je zabilježen još jedan običaj darivanja: momci su običavali kupovati i darivati djevojke i nekim sitnijim darovima, najčešće su to bili slatkiši (bobići i mendulat). Na Mrtvi dan 2. studenoga u crkvu bi se nosile manolete, manjulet, muket – voštane svijeće za dušu. U Kaštelima su se kupovale, u raznim bojama i palile za mrtve, kako bi im grijale dušu i osvjetljavale put na „oni svit“.
Sveta Katarina 25. Studenoga
Značajan blagdan iza Svih svetih je Sveta Katarina.
Blagdan Svete Kate u Kaštelima označavaju izreke u narodu:
“Sveta Kate kokošica - misec dana do Božića.”
“Sveta Kata - snig na vrata.”
“Sveta Kate - pari k’ognju gnjate.” |
