Kaštela su u nedavnoj prošlosti bila čuvena po vinu i vinarstvu. Svjedočanstva slavne prošlosti još uvijek su vidljiva u krajoliku, na kozjačkim padinama gdje se nalaze krčevinske gomile i prizide starih vinograda i u starim konobama, gdje su sačuvane drvene bačve, alati za obradu zemlje  i vinarska oprema. U novije vrijeme ulažu se znatni napori da se obnovi stara slava. Tako se na preostalom neizgrađenom zemljištu uz maslinike podižu i novi vinogradi, u kojima se sade domaće sorte, ponajprije crljenak kaštelanski, genetski otac čuvenog plavca malog. Povoljni prirodni uvjeti, blaga klima i za dalmatinske prilike velike površine plodne obradive zemlje, omogućavale su da vinogradarstvo i maslinarstvo budu osnova života ovdašnjeg stanovništva, još od antičkog doba. Iako postoje indicije da se vinova loza uzgajala i u prapovijesti, prvi pouzdani tragovi uzoja vinove loze i proizvodnje vina povezani su s grčkom kolonizacijom. Na srednjodalmatinskom prostoru primat je tada imala Isejska država, koja je zbog svog položaja  na sredini Jadrana mogla imati razvijenu trgovačku flotu i odnose s ostalim dijelovima Jadrana i šireg mediteranskog prostora. Na novcu kojeg je kovala prikazan je kantaros, grozd i volutni krater, a grčki povjesničar Agatarhid u 2. st. prije Krista navodi kako je isejsko vino bolje u usporedbi s drugima.

Prve tragove intenzivnog uzgoja vinove loze u priobalju možemo povezati s ekspanzijom isejskih Grka, kojoj je upravo područje okolice Kaštelanskog zaljeva bilo najizloženije. Novijim arheološkim istraživanjima naselja Sikuli, koja provodi Muzej grada Kaštela, otkriveni su brojni nalazi koji između ostalog pružaju i podatke za nove spoznaje o  vinu na prostoru antičkih Kaštela. Život prve faze naselja osnovanog u 2. st. pr. Krista naglo je prekinut negdje u drugoj polovici 1. st. pr. Krista, o čemu svjedoče ostaci paleži i urušenih krovova u većem  dijelu naselja. Ova je činjenica za arheologe iznimno značajna jer je istraživanjima pronađen dobro sačuvan kućni inventar star preko 2000 god., što nam je omogućilo da bolje rekonstruiramo svakodnevne aktivnosti i ondašnji način života. Tako su pronađeni i brojni nalazi koji upućuju na prisutnost vina. Na konzumaciju upućuju ponajprije velike količine odbačenih keramičkih vinskih amfora.   Kao osnovna ambalaža za tekućine tijekom antičkog doba, amfore su uobičajen nalaz pri arheološkim istraživanjima. Najčešće su služile za transport vina i maslinovog ulja.  Korištene su i za transport ribljih umaka, a ponajviše najcjenjenijeg umaka od fermentiranih ribljih iznutrica i krvi-garuma. Amfore su prilagođene za brodski transport, a u našem podmorju  nalazimo brojne ostatke  potopljenih brodova s teretom amfora. U Sikulima se brojnošću  izdvajaju amfore iz prve faze naselja, a riječ je o nekoliko različitih tipova za koje se može tvrditi da su prvenstveno služile za transport vina. Prema rasprostranjenosti ovih amfora, a posebice najučestalijeg tipa Lamboglia 2, može se reći da je riječ o amforama koje su jadranske, odnosno ovdje su se proizvodile i  izvozile po Mediteranu. Kapacitet im je oko 26 litara. Vrlo je zanimljiv podatak da su u gotovo svakoj kući iz prve faze naselja pronađene amfore (sl. 1), pojedinačno i u skupinama do četiri komada, što jasno upućuje da je vino bilo dio svakodnevnice antičkih stanovnika Kaštela.

Sl. 1. Restaurirane amfore tipa Lamboglia 2 (1. st. pr. Kr.).

Prema nalazima tipova amfora iz Sikula, raznolikim žigovima na obodima i ručkama (sl. 2), ali i različitim čepovima doznajemo da se ovdje pilo vino iz različitih dijelova Jadrana. Dosadašnjim je istraživanjima pronađeno preko 50 različitih žigova, što je dosada najveća i najraznolikija zbirka otkrivena pri arheološkim istraživanjima u Dalmaciji.  I na dijelu čepova amfora izrađenih u kalupu pronađene su oznake, uglavnom jednostavni geometrijski simboli, a rjeđe natpisi i ostali simboli (sl. 3). Oznake na čepovima također su bile svojevrsna garancija kvalitete vina. Dio žigova je  dosada  pronađen samo na Resniku, a pojedine nalazimo na znatno širem području, od Apeninskog poluotoka i Padske nizine do Grčke i Male Azije.

Sl. 2. Crtež ulomaka oboda amfora s utisnutim žigovima.

Sl. 3. Poklopci amfora s oznakama.

Osim u amfore vino se skladištilo i u veće loptaste keramičke posude (pithoi), kojih je na Resniku također nekoliko pronađeno ispod urušenja kuća.  Luksuzno stolno keramičko posuđe poput tzv. Megarskih čaša također je služilo za svakodnevno ispijanje vina. Jedna vrsta ovih čaša proizvodila se u Sikulima, što potvrđuju pronađeni kalupi. Prilikom istraživanja pristaništa pronađeno je više ulomaka reljefne čaše sa sačuvanim središnjim frizom na kojemu je stilizirani prikaz vinove loze (sl. 4). Veće posude s dvije ručke- krateri su služili za miješanje vina s vodom,  a pronađeno je više različitih ulomaka. Česti su i nalazi vrčeva, a posebno je zanimljiv vrč s dvije okomite usporedne ručke (sl. 5), pronađen u kući uz skupinu Lamboglia 2 amfora. Ovakav tip vrča pronađen je i pri istraživanjima grčkog grada Korinta, gdje je interpretiran kao dekanter.

Sl. 4. Prikaz vinove loze na reljefnoj čaši iz Sikula (2.-1. st. pr. Kr.)

Sl. 5. Vrč s dvije ručke (1. st. pr. Kr., dekanter?).

Vino je u antičko doba, a naročito među Grcima i Rimljanima bilo omiljeno i svakodnevno piće.  Stanovnici Sikula prema arheološkim nalazima očito nisu bili iznimke, naprotiv, kultura pijenja vina bila je prisutna tijekom čitavog života naselja, od 2. st. prije Krista do kasnoantičkog razdoblja. Prema nekim procjenama u Rimu je prosječna potrošnja po glavi stanovnika prelazila jednu litru na dan. Naravno da su s obzirom na potražnju postojala i vina različite kvalitete. Posebno je bilo cijenjeno vino iz pojedinih vinogorja poput Ager Falernusa u Kampanji ili prostora Apulije.  U okus antičkog vina često se interveniralo. Uobičajeno je bilo miješanje s vodom, ali i dodavanje raznih začina poput lovora i rute, kojima bi se mijenjao okus. Najčešće se dodavao med, a vino u koje je dodavan zvalo se muslum. U Sikulima je pronađeno i više ulomaka keramičkih košnica što upućuje na razvijenu proizvodnju meda.

Vino koje se počelo kvariti, što je bilo uobičajeno u antičko doba, pokušavalo se „spasiti“ miješanjem s morskom vodom. No, i kvasina nije bila neupotrebljiva jer su  rimski legionari uglavnom pili poscu, odnosno  kvasinu razrijeđenu s vodom u omjeru 1:10. Za konzervaciju se koristila i smola, kojom se  impregnirala unutrašnjost amfore. U Sikulima je pronađeno više ulomaka amfora s tragovima smole (sl. 6). Tradicija pravljenja vina s aromom smole alepskog bora sačuvala se do danas  u Grčkoj, posebice na prostoru Atike i Beotije. Ovakvo je vino dakako imalo specifičan okus, no zbog dobre impregnacije bilo je manje izloženo oksidaciji i kvarenju. Druga tehnika koja se upotrebljavala za konzervaciju vina bila je dimljenje. Amfore su stavljane na tavan gdje su se izlagale dimu koji je čuvao vino od kvarenja.

Sl. 6. Ulomak oboda amfore sa sačuvanim tragovima smole pronađen pri istraživanjima pristaništa (1. st. pr. Kr.).

Problem koji i danas muči naše ˝kućne˝ vinare je manjak sladora, zbog kojeg su vina „tanja“ i podložnija kvarenju. Ovaj se problem javljao i u antičko doba, no tada nije bilo šećera kakvog danas poznajemo. Zbog toga se mošt kuhao kako bi se povećala koncentracija šećera. Ovaj koncentrirani mošt (defrutum ili sopa) se dodavao u obični mošt, koji bi se na taj način pojačao šećerom, omogućavajući fermentaciju stabilnijeg vina s većim udjelom alkohola. Vino je u antičko doba bilo najjače alkoholno piće, a pretpostavlja se da su pojedina vina imala i do 15-16 % alkohola.

Pijenje vina imalo je važan religijski i općenito društveni kontekst. U grčkoj religiji vino je osnovni atribut boga Dionizija, koji je bio iznimno popularan i među isejskim Grcima. U rimskom panteonu Dioniz se poistovjećuje s Bakhusom i Liberom, staroitalskim božanstvom plodnosti i vegetacije. Brojni su podaci o ispijanju vina na simpoziju (symposion), događaju koji imao veliko značenje u društvenom životu, sačuvani u pisanim izvorima. Simpozij je u grčkom svijetu bio privatno okupljanje u kući, odnosno u andronu, sobi rezerviranoj za muškarce. Ondje su se vodile rasprave vezane uz bitna društvena, politička i općenita filozofska pitanja. U glavnoj je ulozi bilo vino, koje je domaćin miješao s vodom u kraterima, velikim keramičkim posuda. Uz vino konzumirale su se i velike količine hrane servirane u više sljedova. Druženjem na simpoziju učvršćivale su se društvene veze. Rimljani su također imali običaj zajedničkih druženja uz vino, a za razliku od Grka žene su mogle ravnopravno prisustvovati. Druženje na simpoziju bilo je rezervirano za više slojeve društva, dok o načinu pijenja vina među nižim klasama imamo znatno manje pisanih izvora. Zbog toga arheologija ima važnu ulogu, jer se preko materijalnih nalaza otkriva i svakodnevni život „običnog“ čovjeka, u našem slučaju stanovnika antičkih Sikula.

Ivan Šuta 

29.03.2016.