Izložba Tvornica cementa „Dalmatia“ priređena je prigodom 111 godina od završetka izgradnje 1914. godine.

Ta sedma dalmatinska tvornica cementa utemeljena je kad su Udruženi kapital bečke filijale „Ugarskog bankovnog društva“ iz Pešte, židovska tvrtka „Jules Porgès & Cie“ smještena u Parizu te bavarska tvrtka „Otto Steinbeis & Consorten“ iz Brannenburga osnovali 1912. godine dioničko društvo „Dalmatia“. Sagrađena je u Kaštel Sućurcu 1914. godine kao posljednja u vrijeme postojanja Austro-Ugarske Monarhije. Prve tone cementa proizvedene su 1914. godine, a redovna proizvodnja započinje 1919. godine. Po završetku rekonstrukcije tvornice 1930. godine, karakteristični linearni niz dimnjaka okomitih Dietzsch peći povećan je sa sedam na osam.

Sačuvani dijelovi zgrade okomitih i starih rotacijskih peći srušeni su u razdoblju od 2001. do 2010. godine. Zgradu Dietzsch peći karakterizirali su sljedeći elementi: baza s pećima zidanima opekom, armiranobetonski skeletni sustav, linearni niz zajedničkih dimnjaka te dvostrešni krov. Peći tipa Dietzsch su poboljšane okomite peći, karakterističnog inovativnog dizajna, a pojavile su se 1885. godine. One su, uz arhitektonsku inovaciju, donijele i prostornu inovaciju grupiranja u sklopove od dviju do četiriju peći. Gornji dijelovi okna bili su spojeni na jedan zajednički dimnjak. Iz tog se razloga broj dimnjaka često pogrešno poistovjećuje s brojem peći. Na prijelazu prošlog stoljeća na domaćim i svjetskim razglednicama cementare su bile uobičajen motiv.

Kraj tvornice uz zapadnu obalu rta Grmajevac na prirodno povišenom dijelu terena, sagrađeno je malo elitno naselje za upravitelje, inženjere i stručnjake te njihove obitelji. Tomu svjedoči fotografija na kojoj se mogu vidjeti jednokatnice, odnosno, upravne i stambene zgrade, vjerojatno, secesijskih ili klasicističkih obilježja te vila pred kojom se nalazio park geometrijski oblikovan.
Prema svjedočenju starijih mještana Kaštel Sućurca, istočno od tvornice nalazili su se teniski i nogometni teren za teniski i nogometni klub „Titan“, a oko tvornice je uvijek bilo puno djece. Tvornica je posjedovala i dva velika pristaništa „Titan“ nazvana po visokokvalitetnom portland cementu Titan kojeg je proizvodila.

Zaposleni radnici u tvornici „Dalmatia“ d. d. bili su primarno Sućurani koji su tvornici prodali
svoja zemljišta. Radili su u vrlo teškim uvjetima, posebice u tupinolomima, ali većina ih se, uz rad u „fabrici“ i dalje nastavila baviti poljoprivredom.

Na izložbi se mogu pogledati predmeti koji su se nalazili u interijerima salona ili radnih prostorija: robusni „Altdeutsch“ ormar na knjige, „Thonet“ vješalicu od savijenog drva, kvalitetan kiparski rad od bijelog mramora; malu skulpturu koja predstavlja moćno mitološko biće – Titana, nožić za pisma od bjelokosti, pisaći stroj marke Olivetti, reklamne predmete kao što su kvačice za papir te izvlačni metar, zatim male metalne oznake, memorandume, iskaznicu, podsjetnicu, pravilnik, reklamnu brošuru, dopise, razglednicu, fotografiju, platne vrećice, omotnice, matricu za izradu žiga te žig za izradu naljepnica za vreće… većinu predmeta prikupila je Udruga „Podvorje“, a nekoliko predmeta u Muzej je stiglo otkupom te posudbom.

Predmete koji su danas sastavni dio kulturno – povijesnog odjela Zavičajne zbirke Kaštel Sućurca započelo je prikupljati Povjerenstvo za očuvanje kulturne baštine pri Mjesnoj zajednici Kaštel Sućurca osnovano 1978. godine, a prikupljanje je nastavila je Udruga „Podvorje“ koja je osnovana 1992. godine. Godine 2012. Muzej grada Kaštela preuzima brigu o građi u Nadbiskupskoj palači te se formira Zavičajna zbirka Kaštel Sućurca čiji su eksponati sastavni dio.