Zbirka Marin Studin

Marin Studin rođen je u težačkoj obitelji i jedini je kaštelanski kipar prve polovice 20. stoljeća, razdoblja moderne. S dvanaest godina upisuje tadašnju Graditeljsku, zanatlijsku i umjetničku školu u Splitu. Daljnje školovanje nastavlja u Zagrebu, Beču i Parizu. Prvu samostalnu izložbu imao je u salonu Ulrich 1919. godine, a zatim u Kaštel Novome i Splitu 1921. Iste godine postaje članom Grupe nezavisnih koju su, uz pokretača inicijative Ljubu Babića, činili poznati umjetnici Jerolim Miše, Jozo Kljaković, Ivan Meštrović, Frano Kršinić i drugi s kojima izlaže diljem tadašnje Jugoslavije.

Izlaže u Parizu i usavršava se tijekom 1921. i 1922. godine na Académie de la Grande Chaumière na Montparnasseu, u radionici Antoinea Bourdellea. Na poziv udruženja London Group 1922. izlaže u Londonu. Sa slikarima Petrom Bibićem i Milanom Tolićem 1925. godine osniva malu privatnu likovnu akademiju u Splitu, koja se nije dugo održala. Organizira izložbu pretežno religiozne tematike 1927. u Splitu. Oženio se Birom Meštrović, sestrom Ivana Meštrovića 1928. godine s kojom dobiva kćer. Diplomu akademskog kipara stječe tek 1931. na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu, upisom završne godine studija za vrijeme rektorata Ivana Meštrovića. Predaje na Srednjoj tehničkoj školi u Beogradu od 1934. do 1940. godine. U tom ga razdoblju zaokupljaju socijalne teme, a 1939. godine izradio je brončane vratnice na stambenoj zgradi Rudarske bolesničke blagajne, arhitekta Emila Cicilianija, na predjelu Bačvice u Splitu. Ti su reljefi dali ključan poticaj za niz radova koji će nastajati od 1940. do kraja njegova života.

Od 1941. godine vraća se u Split. U obiteljskom stanu 1943. organizira ilegalnu izložbu kao protest izložbi „Mostra d’ arte“ koju su organizirali Talijani u okupiranom gradu. U Cozzano u Italiji odlazi 1944. kako bi radio s grupom umjetnika partizana. Ondje nastaje reljef „Crni dani“, koji je kasnije otkupila Tate Gallery u Londonu. Uključuje se u Klub kulturnih radnika te radi na pripremama skupnih izložaba na kojima i sam izlaže skulpture nastale tijekom rata. Zapošljava se u Tehničkoj školi u Splitu, zatim predaje dvije godine na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Beogradu, a od 1950. – 1955. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Posljednju, ujedno i retrospektivnu izložbu ostvario je u Londonu 1953. godine uz potporu značajnih imena tadašnje londonske kulturne scene. Predgovor u katalogu napisao je Herbert Read, glasoviti britanski povjesničar umjetnosti te likovni i književni kritičar. Umire u Splitu 1960. godine.

Studinova su djela po kvaliteti i stilu raznolika. Njegov heterogen izričaj može se pratiti tijekom cijelog stvaralaštva: od akademizma, geometrijske sinteze, ekspresivnih forma i lirske pune plastike izvedene u gipsu i bronci, do rustikalnog, pučkog izraza i nježne, pročišćene stilizacije koje ostvaruje u drvu u prizorima težaka i ribara, pastira i životinja, djevojaka i žena s djecom. Ta je stilska raznovrsnost produkt geopolitičkih zbivanja i različitih idejno-političkih utjecaja, ali i utjecaji na umjetničkom polju prije svega Antoina Bourdella i Ivana Meštrovića, od kojeg se otima, ali i kojem se na različite načine u svom radu gotovo cijeli život vraća.