Muzej grada Kaštela
Kaštelansko plemstvo-odijevanje
Odjeća Kaštela kroz stoljeća otkriva jasne razlike između plemstva i pučana, ali i njihovu međusobnu povezanost kroz modu, utjecaje i svakodnevni život. Između lokalne tradicije i europskih trendova, odijevanje postaje ogledalo društvenih odnosa i vremena u kojem su živjeli.
Kaštelansko plemstvo-odijevanje
Kaštelanski posjednici (splitsko i trogirsko plemstvo) i pučani (težaci) živjeli su u kolonatskom odnosu koji je trajao sve do 20. stoljeća. Uz sve različitosti među njima, razlikovala se i njihova odjeća. Težaci su sami izrađivali odjeću. Posjednici su većinom bili siromašni skupocjenom odjećom, ali su ipak svojim skromnim mogućnostima nastojali slijediti Europsku modu. Haljine koje su nosile dalmatinske plemkinje izrađivane su po narudžbi, stilski su slične i često je prisutan lokalni izričaj. Razlikovale su se vrstom i kvalitetom tkanine. Izrađivane su od fine nizozemske raše, padovanske čoje, damasta, tafta, škrlata, različitih flandrijskih sukana, svile, brokata, atlasa, baršuna i finog pamuka, ukrašavane su vezovima, čipkama i ukrasima od zlata i srebra. Nažalost, haljine tog vremena možemo samo zamišljati gledajući ih na starim grafikama.
Značajan izvor za proučavanje odijevanja u Dalmaciji u 16. stoljeću je studijska rasprava odijevanja u Veneciji „De gli Habiti Antichi et Modérni di diverse parti del mondo“ Cesarea Vecellia (1590), talijanskog slikara, tiskara i gravera, Tizianova nećaka, rođenog 1521. godine, u kojoj je niz grafičkih prikaza ljudi, između ostalog i s hrvatskog povijesnog prostora. I ostali izvori navode haljine visokog struka čvrsto stegnute iznad prsa, gusto nabrane od vrha do dna što može biti haljina koja slijedi tzv. „poramenični tip“ suknji mediteranskog kruga s odvojivim rukavima i košuljom te tkanim ili od baršuna načinjenim pojasom. To je najvjerojatnije vestura, nazivom poznata koja je bila glavni odjevni predmet i pučanke i plemkinje, nije rezana u struku nego su se vezivanjem u struku stvarali nabori.
Znači, karakteristična evropska srednjovjekovna haljina kakve su u to doba nosile i Hrvatice. Možemo reći da su sličan izgled haljine u vidu plisirane suknje s naramenicama prihvatile i građanke i pučanke u stoljećima koja slijede.
Odijevanje plemstva i građanstva u splitskim i trogirskim Kaštelima
Na području današnjih Kaštela u 17. stoljeću zabilježeni su brojni osmanlijski napadi, tako da je kaštelansko plemstvo u naseljima živjelo tek povremeno. S obzirom na povijesna događanja, život su provodili u susjednim gradovima Splitu i Trogiru. Originalna odjeća iz tog doba nije sačuvana pa iz pisanih Inventara kaštela Vitturi iz 1621. i 1701. godine doznajemo kako su se zvali pojedini dijelovi ženske odjeće – bokasin, zippon, gregeta, camise, busto, dolamin, manto, vestura, pellizzon i sl., košulje od pamučnog i lanenog plat na „camise di tella“, „camise di bombaso“, posebni ruka tala je razne kombinacije i stvarala novi modni stil. Odjeća je vrlo slikovita, različitih boja i materijala i vremenski vrlo neujednačena.
Tako, zaključujemo da su bogatije pučanke bile odjevene skromnije od plemkinja čiji su primjerci odjeće bili isti ili sličnih, svakako istih naziva s razlikom u količini i raskoši. I dalje je glavni ženski odjevni predmet bio abito, šivan od svile ili brokata, iz jednog (kao haljina) ili dva dijela, odnosno s pripadajućom cotolom (suknjom) izgledom, neznatno podignuta struka, s mekanim naborima. Rukavi su bili bujni, vremenom su skraćivani često sve do naramenica. Muškarci su čitavo 18. stoljeće nosili komplete koji su bili moderni u Francuskoj između 1670. i 1715. godine. Ti kompleti sastojali su se od velade (sakoa), kamižole (prsluka) i calzona (dugih hlača) ili pak bragha (do koljena skraćenih hlača od pamuka, lana ili konoplje) sa svilenim ili pamučnim bičvama, čarapama. Košulje su imale visoki naborani ovratnik i oko vrata vezan mali svileni ili fini vuneni rubac. Preko sakoa navlačili su i tabaro poduži (haljetak, ogrtač). Dugi haljetak i prsluk, 19. stoljeće, Francuska, svilena tkanina s uzorkom žute boje (obitelj Moretti) vi od damasta „damasco“ i ranjskog platna „renso“. Jeleci „gelecco“ za djecu i odrasle što predstavlja kratki haljetak, sprijeda otvoren i zaobljen kojeg su najvjerojatnije nosili i muškarci. Nosio se čitavo 16. i 17. stoljeće kao najraskošniji dio odjeće šivan od najfinijih vunenih tkanina, svile, baršuna i damasta, ukrašen čipkom, raznobojnim svilenim vrpcama, vezom i zlatovezom.
Često su na njemu i zlatna ili srebrena dugmad. U 18. stoljeću Split i Trogir su bili važna trgovačka sredi šta povezana s ostalim dalmatinskim i talijanskim gradovima. Dominacija Venecije bila je prepoznatljiva u odijevanju plemstva i imućnijeg građanstva iako je na modu jako utjecala Francuska. I kaštelanska naselja tada imaju svoje trgovine.
Za trgovinu tekstilom značajna je obitelj Garagnin koja je u Trogir iz Italije došla u 16. stoljeću. U Kaštel Starome su sredinom 18. stoljeća imali trgovinu mješovite robe s finim engleskim i francuskim tekstilom, a roba je stizala iz Venecije. Uz uvozni prodavao se i domaći tekstil, posebno čipke. Kroz cijelo 18. stoljeće sva roba koja je stizala iz Venecije bila je pod utjecajem luksuzne pariške. Odjeća je vrlo slikovita, različitih boja i materijala i vremenski vrlo neujednačena.
Tako, zaključujemo da su bogatije pučanke bile odjevene skromnije od plemkinja čiji su primjerci odjeće bili isti ili sličnih, svakako istih naziva s razlikom u količini i raskoši.
