MARINKO JELAČA / OP – SJENE ▪ gost izložbe – Jelena Jelača
18. svibnja – 06. lipnja 2022.
Predstavljajući se na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu Marinko Jelača svjedoči o svom radnom elanu i bogatoj imaginaciji. Iako formalnim obrazovanjem kipar, izražava se različitim tehnikama u različitim likovnim medijima. Osobito se afirmirao u grafičkoj tehnici dubokog tiska, suhoj igli i u kolažiranju grafičkih matrica, ostvarivši visoku tehničku i kreativnu razinu koju je prepoznala publika i struke. Osim grafike izrađuje plitke reljefe, keramičke i drvene skulpture prepoznatljiva umjetničkog rukopisa. On je crtač brzog i dinamičnog poteza, za njega je crtež polazište i temelj likovnosti, kako to uostalom poima većina teorijskih koncepata umjetnosti. U kaštelu Vitturi u Muzeju grada Kaštela Marinko Jelača predstavlja se novim radovima koji se nadovezuju na izložbu s temom sjene koju je ostvario sa suprugom Tonkom i kćeri Jelenom još 2009. Polazište za likovnu temu bile su fotografije sjena “uhvaćenih” u zajedničkoj šetnji te njihova transpozicija i transformacija u drugi medij u skladu s individualnim likovnim jezikom svakoga od njih. Tako je Tonka Jelača Marijančević izložila na zajedničkoj izložbi u istočnim podrumima Dioklecijanove palače radove Moja sjena je u boji; Marinko, Moja sjena je svjetlo, a Jelena animaciju Moja sjena je živa.
Nakon više od desetljeća Marinko se poželio vratiti temi sjene i razviti je, a nastali radovi prepoznatljiva su, ali znatno reducirana likovnog jezika. (OP-) SJENE kao slika nestalnosti i promjenjivosti (varljivosti), po svojoj prirodi oprečna svjetlu, inspirirala je nastanak ambijentalne umjetničke instalacije koja se sastoji od dviju serija objekata i od videa. Većina objekata predviđena je za izlaganje pri uobičajenom danjem ili umjetnom svjetlu, a manji dio u zamračenom prostoru.
Na izduženim formatima bijelih lesonit – ploča Jelača prikazuje siluete, harmonična izobličenja ljudskih tijela, kako to u naravi čini snop svjetlosti nailazeći na nepropusne objekte ili tvari. Iako se radi o obrisima ili plošnim crtežima upravo se zbog crtačke lakoće, vještine baršunastog traga grafitne linije, u njima nazire nekakav oblik tjelesnosti, sadržaja pomalo zbunjujuće, granične voluminoznosti. Radovi su to dinamičnih perforiranih površina i obrisa, neutralna kolorita svedena uglavnom na bijelu, crnu, sivu i smeđu, prirodnu boju drveta koja izbija usred grafizama iscrtanih čeličnom iglom i “slikarskih” površina nastalih struganjem bijelog sloja lesonita abrazivnim kristalnim zrncima karte devere. Pred unutarnjim vidom prikazuje nam se slika oblaka oslobođenih čestica od sabita drva u snopu svjetlosti, zrcaleći istodobno prirodu i potencijal života, pra(h)šinu i svjetlost.
Jelača se jednako posvećuje i stražnjoj plohi svojih pločastih objekata gdje progovara još reduciranijim likovnim sredstvima, crnom bojom i dinamizirajućim “rupturama” koje nasumično omeđuju niz malih “zarobljenih” prostora. Od slika baštinili su strogo određen pravokutni format, crtež i slikarski tretman površine (doduše neobičnim sredstvima), a od skulpture značajku prostora i jednaku vrijednost oblikovanja prednje i stražnje strane.
Dio je ove serije radova i nekoliko crnih skulptura jednakog tematskog polazišta i sličnog tehničkog postupka, perforiranih stjenka sa skrivenim svjetlom u njima, predviđenih za razgledanje u tamnom prostoru. Perforacije različitih veličina, oblika i nejednako raspoređene gustoće nastale prema intuitivnom unutrašnjem kodu autora, omeđuju prostor i propušataju svjetlost. Reducirajući figuraciju, odbacujući narativnost i povezujući tri likovna modusa: plošnost slike, trodimenzionalnost skulpture i dinamiku svjetla umjetnik dočarava iluziju tijela, njegovu sjenu i treći “entitet” neopipljiv, ali vidljiv, živ i pokretljiv. Manifestacija i intenzitet trećeg dionika ovisi o izvoru i snazi svjetlosti te o nazočnosti i kretanju uključenih posjetitelja. Rabeći temeljne likovne elemente:, liniju, grafizam, boju, teksturu, plohu, prostor i svjetlo, uspješno povezuje svoju slikarsku i kiparsku prirodu, potvrđujući istodobno zanimanje za fenomen i pitanje životne esencije.
Na izložbi kao gost izlaže i umjetnica Jelena Jelača, predstavljajući se sa šest grafika geometrijskog minimalističkog izričaja u tehnici suhe igle, također s temom sjene. Monokromni radovi otisnuti su s trima različitim matricama u varijantama crne i crvene boje koje koreliraju na temelju triju elemenata: jednakog crteža, tj. grafičke matrice za jedan par; kolorističke suprotnosti crnih i crvenih inačica; kontrasta svijetlih i tamnih (svjetlo – sjena) geometrijskih mikroelemenata s ritmički raspoređenim poljima i točkama u bijelim kvadratićima. Grafike pobuđuju asocijacije na pravilan raster futurističkog megalopolisa gledana iz zračne perspektive i na opartističke grafičke obrasce plošnih forma i iluzionističkih težnji.
Kustosica Izložbe i autorica teksta, Mirela Vujević Duvnjak, muzejska savjetnica
