Bijaći se danas zajednički nazivaju dva brežuljka u sjeverozapadnome dijelu Kaštelanskog polja. Zapadni je viši i zove se Veli Bijać a istočni je Mali Bijać koji blago prelazi u ravnicu. Na vrhu Velog Bijaća je crkva sv. Nofra (Onofria) s natpisom iz 1475. godine. Južno i zapadno od brežuljaka prostire se najplodniji dio Kaštelanskog polja koji je prepun arheoloških ostataka. Nad ostacima jedne rimske vile rustike u 9. stoljeću Hrvati grade trobrodnu baziliku s pravokutnom apsidom posvećenoj sv. Marti, te se i danas ovo područje zove Stombrate.
Općenito se uzima da je ovo prostor gdje je narodna dinastija Trpimirovića imala svoje posjede i tu stolovala uz utvrdu Klis. Crkva se spominje u prijepisima vladarskih isprava gdje se datiraju u sredinu i drugu polovicu 9. stoljeća. Prijepisi su iz 16. stoljeća i danas se čuvaju u župnom uredu u Kaštel Sućurcu.
Arheološka istraživanja ovog lokaliteta provodilo je Društvo „Bihać“ i don Frane Bulić od 1902. do 1905. godine. Tim su istraživanjima otkriveni ostaci trobrodne srednjovjekovne crkve s pravokutnom apsidom, te kameni namještaj starohrvatskog crkvenog graditeljstva, ukrašeni pleternim ukrasom, koji su uglavnom ispunjavali crkvenu unutrašnjost. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika je istraživao u razdoblju 1967-69. godine a konzervaciju čitavog lokaliteta proveo 1970. godine. Najvredniji nalaz ovih istraživanja je otkriće starokršćanske faze crkve s polukružnom apsidom te krstionica. Također je otkriveno groblje oko crkve iz dvaju razdoblja. 15 grobova pripada kasnoantičkom razdoblju a 13 srednjovjekovnom s tipičnim nakitom za 9. - 12. stoljeća.
U neposrednoj blizini crkve sv. Marte, oko 150 m sjeverno, na užoj lokaciji Stombrate, Zavičajni muzej Kaštela u suradnji s Muzejom hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu je 1992. i 1993. godine istražio manje starohrvatsko groblje s 54 groba. Ovo groblje pripada tipu ranosrednjevjekovnih grobalja na redove koji nastaju bez sakralnog objekta. Grobovi su rađeni od kamena vapnenca, bilo kao nepravilne ploče usađene na nož bilo kao tesanci i spojene glinom. Vjerojatno nije dugo trajalo - nakit pripada sve jednoj fazi.
Među grobnim nalazima prevladava nakit, samo 4 nalaza su druge upotrebne vrijednosti. Kod nakita dominiraju jednostavne naušnice i prstenje izrađeni većinom od bronce, tek nekoliko primjeraka od srebra. Prema analizi groblja i njegovih nalaza možemo datirati ga u 9. - 10. stoljeće.
Jedinstven nalaz u Stombratama predstavlja nalaz 14 komada koštanih perli iz gr. 35. Teško je kazati da li je bila ogrlica ili našiveni ukras na odjeći. Izrađeno je od obrađene kosti velike plave ribe iz porodice Thunnidae. Pokojnik - dijete - je bio bogato okićen (imala je naušnice te nožić) te je možda pripadao značajnijoj obitelji domusa, curtisa.
